izgubljena nada

Ko se boji vuka jos—mislim zubara
 
CItam u uskrici dvije prijateljice razgovaraju o zubaru-nekakvom strahu i razbijes si koljena pa mislis o koljenu a ne o zubu.
 
Bio sam 15 godina u njemackoj u posjeti kod moje mame i sestara preko skolskih praznika.I ono vrag nikad ne spava-boli li ga boli—zub—neizdrzljive muke—mislio sam tada.Uostalo 15 mi je godina prosao samm sve i svasta-mislio sam tada.
ZU to ja sam pravi experte  sto se tice vadjenje zubi.Tetak mi je pokazao kako se zub klima i mic po mic vani je..Ako neide i tome ima lijeka uzmes konac zavezes za kvaku tetak otvori vrata i sve je sa suznim ocima u dijelicu sekunde gotovo—Istina trenirali smo to cijelo poslije podne-nekako sam hipnotisticki slijedio pokrete vratiju—Valjda je bila nizbrdica.Tetak me zeznuo-rekao je daj da ti malo zategnem konac-osjetio sam samo da me speklo i da nesto polubijelo polucrveno visi na koncu.
Nekad kasnije smo isli sa skolom na sistemacki-pregled zubi.Ja sam bio predzadnji po abecedi-Sve je bilo ok dok se polagano nije priblizavao i moj red—Smijali smo se i rugali onima prije nas-ali u meni je pocelo nesto zvoniti neki alarm i ja sam slijedio taj unutarnji zov-najedno mi je palo na pamet da imam nesto hitno obaviti—Sutradan u skoli su me cudno gledali ali zivot tece dalje.
I tako naoruzan iskustvom krecemo se ulicom prema zubnoj ordinaciji-u meni onaj poznati zov-neka nelagoda-ali progutaj slinu i idi dalje.Interesantno imao sam osjecaj kao da zub manje boli.Kad smo usli u ordinaciju u lobi-veliki stol lijepe tete na salteru-sve se sjaji i blista lijepe stolce i stol pun novina,casopisa  u raznim bojama.Na zidovima slika.
Moja cula za osjecaj mirisa ponovno udaraju alarm-taj poznati miris kemikalija u zraku—a osjetilo sluha prepoznaje taj poznati zvuk motorne pile.Interesantno bol u zubu je potpuno nestao-na ja sad nema vise potrebe ovdje ljudima zauzimati mjesto.Neznam moja mama nije bila odusevljena mojim prijedlogom da dodjemo drugi put da je prevelika guzva.Na sta je tu je-dosao i na meine red i ja u ordinaciju-mama ides unutra-Nisam tada bas najbolje znao njemacki ali sam sve razumio-kad mi je zubar pokazao na stolicu da sjednem.
Pitao me sa injekcijom ili bez nje.Da naravno sa injekcijom kazem ja.Cudnog li pitanja cuo sam da s injekcijom ne boli.Drugi put cu se bolje informirati-ta injekcija je uh uh uh boljela.
 
I citam ja njih kako se zezaju na racun zubara i bol se bolom izbija-i krvavo koljno .
 
Petnaestag godina kasnije-ja opet u njemackoj-radim i radim-popravljam zube i poneke vadim.Jednom mi moj zubar kaze ovdje fale tri zuba bilo bi dobro da stavimo most-Zlato toliko maraka-porcelan toliko toliko ti toliko socijalno-razgovor je tekao kos a nekim bankovnim sluzbenikom u vezi kredita—dobra stvar mislim si ja.
 
Mi muskarci se ne bojimo zubara-to je problem ko i svaki drugi—Recimo gradnja kuce—Pricamo s prijateljima danima o toj temi u bircu-informiramo familiju ko da imamo neku strasno veliku i odgovornu zadacu za rijesiti.Sve za i kontra izdiskutiramo.Ali datog dana nekako se oprastamo od prijatelja i familije-ko da idemo na daleki put—razmisljamo i o testamentu-ko zna-mnogi lijecnici zaborave skare u pacijentu.
Nekako te boli i glava pa si uzmes aspirin protiv bolova—Usput do zubara svratis u bistro na kavicu i konjak i osjecas se za sankom ko isus na zadnjoj veceri.
U ordinaciji te ljubazno pozdrave-uzmite mjesto za cas ste na redu-i ti momenti do poziva ti daje sansu da jos jednom preispitas dali si sve poslove uredio-dali nisi nesto zaboravio.I tako lezerno sjedeci kao neki poslovan covijek-ignoriraas zvukove brusilice i miris medikamenata u zraku—cujes tvoje ime—Cijeli zivot ko u filmu ti preleti pred ocima—pitas se dali imas pravo na zadnju zelju—Gospodine vi ste na redu—Polakodolazis k sebi i ko iz stoljetnog sna tvoje noge se moraju nauciti ponovno hodati-a i krv ti se mora vratiti u lice.Cujes i lupanje tvoga srca i znas da si ziv.
Pri ulasku u ordinaciju dobro razgledas raspored vratiju i prozora-i udaljenost-zlu ne trebalo.
Sjedas u hladnu koznu stolicu-ko u hladan grob.Cujes zujanje motora stolice koja te stavlja u polulezeci polozaj—ringispilj na spraviscu ti se cini igracka u pogledu kako ti se sada vrti u glavi.Pokusavas ustanoviti u kom polozaju ti se nalazi tijelo i dali ti ruke i noge imaju dobar oslonac.Isprobavas cvrstinu materijala fotelje-zeljezni rukohvati su stabilni-.
Kratki informativni razgovor sa zubarom prije pocetka posla-naravno titi si sa svim upoznat i slazes se.Naravno ti si spreman-cvrsto se drzis stisnutih zubi ko da dizes utege—dok ti zubar ne kaze opustite s i otvorite usta.Ti konstantiras da jos nista nije pocelo-opustas se i ko po komandi bez tvoje volje usta se sama otvaraju.Dalji tok dogadjaja mogao bi se opisati kao sjecanje kroz maglu—Koncentrirao si se na kapljicu znoja sto ti je tekla niz lice—neka zanimljiva tocka na plafonu je zauzimala dio tvoje paznje.Neke rijeci iz dubine sobe su ti davale neke zapovjedi koje si ti izvrsavao kao drakulin sluga,.Svjestan si jos jednog detalja-bio si prevaren-Pitao si se sta ce mu toliko velika injekcija-i to brdo instrumenata-za jedan mali zub—u danasnje vrijeme nikome nemozes vjerovati.
Izlazeci iz ordinacije osjecao si se ko zatvorenik pusten na slobodu—te ko rocky 1-2-3 i 4 upravo izasao iz ringa-svaki misic na tebi drhti.
Slusas alarm u tvojoj glavi-sjecas se kad si gledao kad stroje odojke—kako se deru-jadna mala stvorenja i instinktivno se hvatas dolje da vidis dali ti je muskost jos tu.Par dana poslije toga sjedis i buljis ispred sebe-ko covijek kojemu je izgorela kuca.
Zene vidite sa kojom ozbiljnoscu mi muskarci idemo kod zubara—i tu nema mjesta strahu.