naslov

prava je istina da jesam dosadna. većinu vremena sama sebi, ponekad i drugima. dovraga i gift of gab koji me zaobišao, pa kao pravu muku doživljavam uobličavanje misli i emocija u koherentne, smislene nizove riječi na bijelom ekranu.
neprestano preispitivanje, seciranje, sebe same i svijeta koji me okružuje.. zašto zašto zašto.. traženje logike i smisla u nečem do te mjere lišenom logike, kao što je ljudski život, osjećaji, postupci.
kao da je cijeli taj komplicirani sustav principa i pravila po kojima živim, taj ples koji plešem, moja jedina obrana, moj oslonac, jedino što drži moj svijet u jednom komadu.
način na koji apsorbiram ljude koje volim, učinim ih ekstenzijom sebe, i razočaravam se kad shvatim da su bića s odvojenom svijesti, željama i slobodnom voljom.. sebičnom, za mene tako destruktivnom.
da.. dosadna sam. vrtim se k krug, moj svijet je malen, uzak, ograničen i ograničavajući. koliko god velika bila pozornica kojom se krećem, četiri mala repetitivna koraka u koje sam pretvorila cijelu svoju fizičku i emotivnu egzisteciju, stala bi i u spremište za metle..
da, dosadna sam i bolno sam toga svjesna. kao polomljena lutka u dijelovima nagurana u malenu kutiju, ponekad se pitam nije li grijeh utrošiti posve dobro tijelo za takvu skučenu, smušenu i jadnu egzistenciju.
 
 

Sad si i mene udosadila pa ti je lakse....nemoj sada stati...daj i drugima da to osjete

hm..pa kaaznam..meni ovo bilo baš zanimljivo:)