Pogled iznad tipkovnice

Iako sam svim prisutnima okrenuta leđima, namjerno, osjećam pogled na sebi. Osjećam pogled, kao dodir, na svojim leđima. Moje struje u tijelu, zbog toga su nemirne. Poput divljih valova, poput kauboja, molekule i atomi u meni su uzburkani, surovi i blatnjavi.
Na istom mjestu u isto vrijeme, svakog dana ispijam bijelu kavu s dodatkom ruma i cimeta, onako po svom guštu. Okrenula bi se da vidim tko remeti moj mir, no, zbog nekog jebenog principa ne činim to. Dozvoljavam si da u svojoj lijepoj glavici stvorim sliku, stvorim lik koji me tako divlje, javno dira svojim pogledima. Pokušavam se osjetiti njegovom. Lik koji gradi moja mašta više nalikuje morskoj sireni, prekrasnoj ženi, nego običnim nevinim civilima, koje susrećem u tom malom kafiću, svakodnevno. Usuđujem se napasti pogledom pogled koji me dira. Crne oči. Muške crne oči, gledaju moje smeđe. Ne znam zašto, ne znam ni kako, no, moje ja mu pokloni onaj zavodnički osmjeh. Iznenadih ga, zbunih ga, jer ostao je praznog lica. Pocrvenih, a on mi nije sudba.
Ustala sam! Pobjegla sam!
Novi dan je svanuo, ništa nije granulo. Sve je isto. Jednako. Vidljivo. Svi isti su prisutni, na istom mjestu i u isto vrijeme, sa istim stvarima se zadovoljavaju. Iste stolice griju. Iste pepeljare prljaju. Novine gužvam među nervoznim rukama. Iako ne osjetih onaj jučerašnji pogled na sebi, nervozno sam ga priželjkivala. Sebično htjela. Ljuta na sebe bila sam. Gradila sam unaprijed kuću, bez temelja. Gradila kuću bez doma. Gradila osjećaje, za dvoje, a ja sama. Nesvjesno, suze su vlažile moje obraze. Osjetih nekog iza sebe. Osjetih tuđu blizinu pokraj mene. Na desnom ramenu primijetih bijelu maramicu. Refleksno je prisvojim k sebi i automatski je uprljah, te tako darujem pozivnicu da mi se pridruži za stolom, osobi koja je znala što mi treba baš tog trenutka. Bijela maramica za moje suze, on za društvo, kao jedan mali, ali pravi dodatak toj bijeloj kavi s rumom i cimetom. Isti muškarac opet me je gledao. Ti njegovi pogledi, bili su jači nego bilo kakvi dodiri. To sam tako trebala. Koliko god sam samu sebe uvjeravala da sam jaka, da želim biti sama. Na kraju me slomio muškarac u ozbiljnim godinama. Ozbiljni muškarac u ozbiljnoj vezi. Ozbiljni muškarac s dubokim urezanim borama na licu. Ozbiljni muškarac poput onog stričeka, koji me je dobrovoljno bez naknade, čuvao kad sam bila jako mala, dok su moji roditelji radili.  Ozbiljni muškarac poput mog tate.
Što me to bacilo njemu u zagrljaj?!? Što me to ponijelo njemu u krevet?!? Što me je to, kao na srebrnom pladnju, samo njemu serviralo?!?
Ljubio me stranac. Ljubio potpuni neznanac. Ljubio tako dobro. Ženu u meni probudio. Strastvenu ženu od mene stvorio.
Dirao je moje usne usnama. Čučao ih u naletima. Drhtala sam u njegovim rukama. Vruće dahtala. Privukao me prozoru, koji je tako jadno stajao na dnu sobe, prizemnog stana i rekao mi da me želi vidjeti u očima prolaznika, kao požudu, kao divlju strast, neostvarenu želju.
Iako je njegovo tijelo na oko izgledalo oronulo, njegova mašta bila je svježa i aktivna. Registrirala sam ga kao uspavani vulkan, koji je godinama samo tinjao. Sa mnom je prokuhao i eksplodirao. Izbacio je vruću spermu, poput lave, van, te tako napunio svoje gaće. A samo sam rukom prešla preko robe, da osjetim njegov kurac u svojim rukama. Htjela sam vidjeti kako mi stoji u rukama. Već slijedećeg trenutka imala sam ga u svojim usnama. I dobro mi je stajao u ustima. Lizala sam njegovu vruću spermu. Nahranila sam usta gladna, no, pička mi ostala prazna. Rekoh mu to. Bez imalo stida. A onda me on okrene licem prema prozoru, doslovno me zalijepi za prozor. Prozor koji je dah moj maglio. Slina mojih usana močila. Guzu sam isprčila, noge jako raširila. Osjećala sam prepone kako se istežu, dok se njegov jezik tako dobro smještao u moju pičku. Pičku punu soka, kao što je maslina puna ulja.
Znao je točno što treba raditi. Prvo me je dražio vrhom jezika. Zatim me je izlizao i cijelu oblizao, sve moje prolijevano polizao. Nisam mogla izdržati, tako me je jako sisao, izvlačio iz mene kap po kap, iscijedio do zadnje kapi, a onda sam se popiškila na njegova dlakava prsa. Tražio je sve moje sokove, i dobio je sve moje sokove. Smijao se, misleći da mi je uteklo, da nisam mogla kontrolirati mokrenje. Nije znao da sam to namjerno napravila. Probudio je u meni zločestu curicu.
Dok sam odlazila osjećala sam opet njegov pogled na sebi. Pogled koji me pokušao zaustaviti, da ga ne napustim, da ga zavolim, da me zadrži kao svoju. Otišla sam nejebana, ali zadovoljena. Otišla, ne okrećući se prema zamagljenom prozoru. Otišla sam zajedno s njegovim pogledom na sebi.
Novi dan opet je svanuo. Na istom mjestu u isto vrijeme ispijam bijelu kavu s rumom i cimetom, onako po svom guštu. Učinih iznimku, povedoh mamu na kavu. Čisto da razbijem tu jebenu naviku. Da iznenadim samu sebe, ali i druge, koji me besmisleno okružuju, namjerno ili slučajno, onako za promjenu. I dok s mamom bivam najljepše dijete na svijetu, ponovno osjetih njegov pogled. Iako se u početku činio kao iluzija, bio je stvaran. Nisam se htjela susresti s njegovim pogledom, nisam se smjela upustiti u to sve opet. Jednom je bilo više nego dovoljno. Zalutah u svojim maštanjima. Među žive me vratu mamine riječi; «…Ana, ovo je od bake Franke brat, moj ujak…» Preda mnom je stajao muškarac u ozbiljnim godinama.  Ozbiljni muškarac s dubokim urezanim borama na licu. Ozbiljni muškarac poput onog stričeka, koji me je dobrovoljno bez naknade, čuvao kad sam bila jako mala, dok su moji roditelji radili.  Ozbiljni muškarac poput mog tate. Muške crne oči, gledale su moje smeđe….
 
 
NASTAVLJA SE…