Moje pjesme,moji snovi

Nisam tražila puno od života
samo sam htjela da osmjeh tugu zbriše
zar je to tako teško dati Bože
zašto mjesto sunca šalješ beskrajne kiše?
Nisam tražila puno od života
htjela sam samo par kapi sreće
zašto Bože ne ispunjavaš moje snove
pa sad niz moje lice kap suze teče.
Nisam tražila puno moj Bože
od života sam htjela samo malo mira
zašto ne mogu imati spokoj i tišinu
već glasna glazba vječno svira.
Nisam tražila puno od života
samo sam snove sanjala lijepe
zašto Bože,pitam te zašto
su moje oči gotovo slijepe?
Nisam tražila puno Bože
Ti to najbolje znaš
zašto nikada mojoj umornoj duši
nisi jedan osmjeh mogo da daš?
Nisam tražila puno od života
samo sam malo ljubavi htjela
a zašto se od bola ne mogu odvojiti
zašto mi nisi rekao da ja voljeti ne bih smjela?
Nisam tražila puno Ti znaš to
samo sam voljena htjela biti
zašto me nitko nikad nije volio
zašto nisi zaustavio suze da prestanu liti?
Nisam tražila puno od života
htjela sam samo da me prestane boljeti
zašto si dopustio Bože anđelima
da mi daju toliku ljubav a zabrane mi voljeti?
 

Invokacija u pretjranoj količini ubija strukturu. Akcentuacija sekundarnih, po složenosti, misli, upućuje čitatelja na pogrešni put, a time i na nadekvatne zaključke. Malo više konciznosti i neposrednosti... svakako bi bilo poželjno. Možda i malo više intimnosti ne bi bilo naodmet. Evo, stvarno, nemam kaj za zamerit ;))

Predivna pjesma, podsječa me na moj život, spalio sam mostove, palaće i snove za jedan mali običan san i probudio sam se sam, u ruševinama a sunce je zašlo iza oblaka, dok kiša tuge sakrila je obale.....