u zoru
Vidjela sam se u snu, vjerovala sam snu, zaspala sam u snu. Mjesec, zadnji očevidac mog sna, probudio me i ponovo začarao. Nema me. Svjetlo, što prodire kroz zatvorene oči, čini me umornijom... zaboravljam se. Kad je oblačan dan zaklonio moj pogled, shvatila sam da sam u snu… sve oko mene je san, kao nepomična koprena kiše i noći… moje srce zna, da je oko njega san… nema puteva… sve je divljina… otišla sam od sebe tebi.. i nisam se vratila. Još sam uvijek kod tebe, ali mene nema…. hoću li se ikad vratiti, da me Mjesec obasja u svojoj sjeni i da otvorim ove umorne oči?
31.08.2007. u 20:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Miruj..U smrti se sniva...
Autor: Neidentifikovana | 31.08.2007. u 20:35 | opcije
malo sam se izgubila po svijetu... izgubila sam sebe... moram se vratiti sebi... onda ću se izliječiti...
Autor: shadow-of-soul | 31.08.2007. u 20:36 | opcije
Možeš doći i k meni :)
Autor: Neidentifikovana | 31.08.2007. u 20:40 | opcije
ah, "nei...", malo previše dajem.. :) trebam se zbrojiti i integrirati :)
Autor: shadow-of-soul | 31.08.2007. u 20:43 | opcije
Kad voliš,nije previše,mala..(ne slušaj me)
Autor: Neidentifikovana | 31.08.2007. u 20:55 | opcije
kad voliš, ne smiješ izgubiti sebe... odnosno, zaboraviti sebe... a meni se to upravo događa... moram se malo vratiti sebi, ali i dalje volim :) hop hop hop hop
Autor: shadow-of-soul | 31.08.2007. u 20:59 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 14:45 | opcije