Pogled iznad tipkovnice

Ništa me ne može uzbuditi toliko jako, koliko žestoki, divlji udarci. Jesam li bolesna?!? Zar nisam normalna, ako volim tu slatku bol?!?
Volim udarce, kao što volim čokoladu, samo što je čokolada bez nekih većih izbora, odobrena, tj. dozvoljena. Ja udarce doživljavam kao ono zabranjeno voće, i nije mi jasno zašto su ljudi, udarce, okarakterizirali kao nešto negativno. Zašto se uopće ljudi toliko trude sakriti, prekriti, ono što jako žele i vole?!? Čemu tolika posramljenost?!?
Ako sam ja toliko hrabra, da se izborim za svoje želje, za svoje potrebe, za ono što volim, ako mene nije sramota, jer ne vidim razloga zašto bi se sramila sebe same i onog što me čini takvom – kakvom sam, zašto bi se netko drugi posramio mene, mojih želja, i svega onoga što me čini potpunom?!?
Nećete vjerovati, ali baš sad, dok ovo tipkam, čujem susjedu, onu bosanku koja me je naučila raditi zeljanicu, kako udara svog sina, jer nije ispravio jedinicu iz matematike, a obećao joj je još prije mjesec dana da će je ispraviti. Sina će odgojiti u divljaka, koji će olako dizati ruku na svaku svoju partnericu. Vjerojatno će se taj njezin sin, do kraja svog života, osvećivati premlaćujući ljepši spol. No, u ovoj priči ne želim prezentirati takve udarce.
Ovako to biva u mom svijetu:
Priznati sebi, da to što volim da mi se nanosi bol za vrijeme seksa, nije grijeh, bilo je najteže, ali bio je to početak. Izjasniti se pred partnerom/partnericom da mi nanosi bol za vrijeme seksa, a da pritom ne puknem od smijeha i da ne pocrvenim, bilo je izvedivo.
Sve je zapravo počelo s nježnim udarcima, ako se takvi udarci zbog prevelike nježnosti, mogu uopće nazvati udarcima. Sve je počelo s nježnim udarcima i ispričavanjima. Jer tko može zamahnuti rukom, pa i najmanjom snagom, dok ševi voljenu ili ne, a da se pri tom ne osjeća kao razbojnik, kao negativac?!?
Kako znati kome mogu vjerovati?!? Kako znati tko bi me mogao do kraja zadovoljiti?!? Kako znati tko me neće odbiti?!? Kako zatražiti bol?!? Same udarce?!? Takva i slična pitanja, užasno su me mučila u mom seksualnom razvijanju. No, nekako sam naučila samu sebe, analiziranju, kako šire okoline, tako i samih individua. Čudno mi je to što do sada, svi moji partneri/ce su bili za takvu vrstu predigre, i nitko me do sada nije odbio, nitko se nije zgrozio nad takvim zahtjevom. Zar sam tako dobro izoštrila taj svoj njuh, da prepoznam tko voli ono što i ja?!? Nisu valjda svi poslušni?!?
Najviše volim kad me se udara po goloj, nauljenoj guzi. Tad mi guza pocrveni, napuni se krvi. A moja pička se toliko raširi, da je moram sama stiskati mišićima, da bi mogla osjetiti tvrdi kurac dok prodire u mene. Volim sve u seksu, sve poze, sve umjetne dodatke, pa i samu hranu i piće volim konzumirati dok se ševim. Najdraža mi je poza kad kleknem, pa se naguzim, isprčim svoje guzove, dok me on čupa za kosu, te se tako divlje, u naletima nabija u mene. Onda se cijela savijem, da vidim kako ulazi u mene, jer volim gledati kako moje usne obaviju kurac. Samu sebe udaram jedino po klići. Koji procvate kad ga dobro ispleskam.
Kao vrhunac vrhunca, volim kad me sami kurac izudara po licu, po usnama. Tad poludim! I vičem; Jače…udri jače, Manijače!!!
 
NASTAVLJA SE…   
 

mica...prepoznala si se u ovoj prici?!? :))

mica, danas sve mozes reci...priznati...nitko ti nece vjerovati...pa ni ti sama sebi :))

mica...iš s mog loga :)))

.......pa priko kolina po goloj nauljenoj guzi..........
... :)) ... mmmmmmmmmmmmmmm...

"...Zar sam tako dobro izoštrila taj svoj njuh, da prepoznam tko voli ono što i ja?!? Nisu valjda svi poslušni?!?..." hm, nisu svi, al' pretpostavljam da neki ipak jesu ; srećom nikad nisam dobio batina zbog škole... pozdrav

Čisti vulgarizam. Katastrofa.