How many frogs do I have to kiss...

Interesantno je kako ljudi mogu razbiti monotoniju u svom i tuđim životima radeći svoj posao. Pitam oko 4 sata jutros majstora :"Jel' gotov burek?", a on mi kaže:"Baš sam završio sve, sad radim nagradni."
"Kakav nagradni burek, ne kužim??"
"Vidi, ovdje ima skoro 2 puta više mesa nego u normalnom, ali kad ga smotam, ne kuži se da je teži. Ispeče se sa svima ostalima i nitko ne zna u koju trgovinu ide ni kome će dopasti za doručak, ali taj koji ga kupi je osvojio 1. nagradu. Burek s više mesa... Vrlo jednostavno. A šansa da ga ubodeš namjerno je otprilike 0.5%. Kao lutrija, kužiš?"
"Aha. Super. A što ako se ne proda baš taj?"
"Nema zime, sutra je novi dan. Ovo radim već godinama."
I tako on svakoga dana razvedri nečije jutro (ili ne), a da uopće nije važno tko je to...

Za vrijeme pauze, došao je i vozač na posao, nekih petnaest minuta ranije da popije kavu s nama i sjeo za stol. Nakon uobičajenih pozdrava, nekako smo svi zamukli, mora da nas je vrijeme dotuklo, kiša nam baš ne leži... I tada on reče :"Evo vam jedna pjesma da se malo razbudite."

Idem Sava, šetam kej.
Vidim neko daviš.
Skidam, skačem, plivam
Pitam:"Daviš?"
Kaže:"Ne, plivam leđno."

Zaprepašteni muk, nakon koga je uslijedio smijeh i zezancija. Ionako je bilo vrijeme da se uhvatimo posla pa smo se ustali i nastavili po starom.
"Daviš?"
"Baš bi i treb'o malo, za promjenu...leđno."

a jel imaš burek sa sirom..

— dobar zaključak :-)… mješovito valja plivati, a leđno je onda prva dionica na redu, pa preko slobodnog i delfina spektakularno leptirovim stilom k cilju. … (a u kojoj bi trgovini mogao završti onaj burek!?!)…