Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U trajanju od trajanja, u noći što kao razgolićena tajna obavija tijelo na krevetu i odnosi ga u svijet bez snova,  zbližava me nešto toj noćnoj priči, toj razgolićenoj tajni. Znam da u drugom danu od nekad dočekuješ taj san, znam da na tvojim usnama nema osmijeha. Sudbina je opet promiješala naše životne karte i nekome oduzela nekog, nekome dodijelila nekog. Kome li je mene dodijelila? Neki prolaznik u mom životu daje svoj odraz u zrcalu mog oka i pokušava hodati tragom mojih stopa. Polako mi prilazi i podiže dlanove na kojima se ocrtavaju linije duše što je prošla svoj put. Mnogi prolaznici prolaze i zastanu, okrenu se i nestanu. Čekanje nema smisla, ako se ne zna koga se čeka. Zvijezde bi mogle pokazati put onom tko zna čitati znakove neba i tko je hodao nekim usamljenim cestama ovog globusa. Opet crtam u pjeni neke konture nečijeg lica za koje ne znam je li moje ili čije li je? Jutarnje Sunce, veće od mog uma, zasjenilo je tamno nebo i presjeklo osjetljive oči duše, što gledaju i mudro šute. Ostajem tu, na istom mjestu...gdje me je pronašao neki prolaznik i možda kao pretposljednji čuva taj plamen srca što još uvijek gori istim sjajem.

Pozdravljam sve moje uspomene i događaje, tople i hladne. Noćas će mi možda po zadnji put izmamiti plač i smijeh, morbidnu igru života ću po posljednji put zaigrati. Sve sitnice mog života pozdravljam.

''..ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam., život je borba - nastoj pobijediti, ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati...cilj života je ljubav-a ona traži žrtve..nestat će sjaja u travi nestat će veličanstvenosti svijeta ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo....'' William Wordsworth

Često bih se zamislio nad srcem koje pruža utočište svima što dolaze iz pustinje u njegovo svetilište, a za dvoličnog ostaje zaboravljeno i zapečaćeno. Jednog dana, dok smo odmarali s Njim u vrtu narova, rekoh mu: \"Učitelju, ti praštaš i utjehu pružaš grešhniku i svima slabima i kolebljivima, samo ne licmjeru.\" A On reče: \"Dobro si odabrao riječi svoje kada si nazvao grešnike slabima i kolebljivima. Ja im praštam slabost njihovu tjelesnu i kolebljivost duha, jer slabosti ove na njih staviše njihovi preci ili pohlepa suseda njihovih. Ali dvoličnog ne trpim, jer on rukom svojom namiče jaram bezazlenom i popustljivom. Slabići, koje nazivaše grešnicima, kao ptići su bez perja što ispadaju iz gnijezda. Licemjer je strvinar što čeka na litici smrt pljena svog. Slabići su ljudi izgubljeni u pustinji, ali licemer nije izgubljen. On poznaje put, a ipak se smije između pijeska i vjetra.\" Halil Džubran

TUFNICA napisa prave riječi, pa se nadam da mi ne bu zameril kad ih bum ponovo napisala: "Ali dvoličnog ne trpim, jer on rukom svojom namiče jaram bezazlenom i popustljivom. Licemjer je strvinar što čeka na litici smrt pljena svog. Slabići su ljudi izgubljeni u pustinji, ali licemer nije izgubljen. On poznaje put, a ipak se smije između pijeska i vjetra."

"black..", "tufnica..", uvijek zna prave riječi :)

Najbolja fotografija srca koju sam ikada vidio!

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr