Lijek za dosadu je znatiželja..

Koji crni dan... baš ništa do sad nije bilo dobro, ni jedan postupak danas nije dobio prolaz... Ujutro se tuširam, perem kosu, nema omekšivača (tako ja zovem regenerator). Trčim na bus, proleti auto i pikira najvecu lokvu samo da me pošprica! Znam da je to vozačima fora stvar, sjebat nas pješake. Stignem na bus, ulovim prvi tramBaj, al ipak zakasnim na fax. Nema dana u ovom mjesecu (koji hvala kalendaru još ima par dana) kada ja nisam zakasnila na fax, bio u pitanju bzvzan dolazak ili ispit i više nego akademskih 15min ja kasnih.. pa tako i danas, a ispit bio! putem do faxa ženski problemkus me zaskočio, ja naravno u "gačicama na špagicu" hjoooj!! Ispit - cijedila me pola sata, zapravo 10min sam ja pričala, a 20min mi je ona držala jezikovu juhu jer se krivo izrazih... umjesto "koracima", ja rekoh "hodanjem", pa PSMTR ako to zaslužuje propovijedi, bacanje indexa i vrijeđanje... a trebam li napomenuti da mi je to za uvijet bilo! ..aha.. i ništa, stani u red pred referadu, čekaj sat vremena da bi predao prijavnicu za dekanski rok - jeeij! Ostavim svoj mali slatki kišobran na faxu ghhh.. to je samo treći koji sam ove god. posijala ah (težak uzdah). Napokon sjednem u tramBaju, oslobodi se stolac, a dva metra dalje ZASTOJ... ok, siđem kod Vjesnika, taman se sjetim da trebam neki ugovor tamo podić i u SC predat, pa da mi lova na račun više čiči ("sjedne"). I ja, ne znam kako, al čini se tako nekako, uspijem putem do SCa izgubit ugovor, potvrđeni ugovor... neee moj dan je službeno bio totalno izgubljen! A ni ja se više nisam snalazila ni u vremenu ni u prostoru. Opet ulovim slobodno mjestašce u plavom Zetovcu, okrenem pogled prema prozoru i pravim se da ne vidim bakice i njihove pune vrečice, iako one šuškaju i šuškaju sve glasnije... Zvoni mob, mutka moli da joj prebacim u banci lovu s jednog računa na drugi. U sms-nom obliku šalje broj žiro računa. Ulazim u ZGB, "ravno povlačim" listić, na njemu piše '18 klijenata ispred Vas' i mislim si - ajd' ne idem sad do DM-a, budem poslije, brzo će ovo... aha! Vrapca! Dobrih 45min sam ja čekala, vrtila listić s brojem 501, na semaforu zasvijetli 499 i ja vadim kartice, pripremam se, otvaram mob, a ono baterija riknula! Pa nemreš vjerovat...jooooj... Dajem bakici pored sebe svoj listić, aj bar nekome danas osmijeh na lice izmamih.. Dolazim u kvart, al naravno ne bi dan kao dan bio to to da mi nije još i za kraj bus pred nosom zbrisao, al bar žuti stolci nisu bili mokri od jutarnje kiše. I evo sad, cijeli dan sam samo čekala da dođem doma, sakrijem se ispod deke, nikoga ne čujem nit ne vidim, al "šećernu bombu" sam pojela (Torticu, čokoladni puding i šalicu kakaa) i sad mi se ne spava. Pokušavam si raspoloženje podići i mjuzom, vrti se "Les Fatals Picards", al čak ni taj 'punk for dummies' ne može ovom sivilu dodati boje... eh


 

:) siroče

čista pushiona............. shta vishe reći.................... imam i ja takvih dana, čak mjeseci................... no biti će bolje