Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Hoće li se polovičan čovjek zaustaviti kraj mjesta gdje je zastalo plavo jutro? Hoće li njegovo hladno srce, hladnije od ovog jutra, odbrojiti zadnje otkucaje jedne tamne noći i krenuti prema tragu mjeseca, što se još nazire na tamnoplavom baršunu neba? Vjetar u njegovoj kosi poremetio je savršen sklad njegovih misli. Mislio je kako je besmrtan u trajanju trenutka, ali sa prvim naletom mog nemira stvoreni su tragovi nemira u njegovom miru. Svakog četvrtog dana pohodiš me iz svojih mekanih prostranstava hladnog srca i šapćeš mi u praskozorje o jutarnjem nebu, koje ostaje pustinja nakon tvog odlaska. Pitam se, jesam li previše vjerovala anđelima, koji su mi pričali priče o tebi?

polovičan drugo i nemože....
samo kompletan može biti anđeo..nedostižan anđeo...

iz 1 kruga dolaze 2 kruga, iz 2 kruga dolazi 8 krugova itd... - zašto ne bi moglo, kad- može? :)

jeseni ...mislim da je ovdje riječ o polovičnom čovijeku koji bi se trebao biti svršen spoj sa drugom polovicom...da čine savršenstvo

nakon prvog kruga se razdvojio u dvije kapljice...i ovisi kako za koga može
biti i anđeo i demon......

a što znači "polovičan čovjek"? tko tko od nas - nije? u svojoj savršenosti?

samo istovjetnost različitosti spaja onu jednakost koja je - istovjetna ...

razdvajanje ...spajanje....sve je savršeno određeno...zakonima pirode ....dali bi prepoznali savršenost,kada nesavršenost nebi postojala?

sve je u finim konturama različitih jednakosti... kad se to poklopi - tada nastaje .. fiesta of life :)

2/1

— koliko se god trudio uopće ne mogu stvoriti sliku iz napisanog teksta.… btw glede koncentričnih krugova; po to sistemu sam ove godine skupljao orahe ispod stabla. vrlo interesantan pristup naoko jednostavnom poslu :-)

uvjek jedno teži dominaciji...

uvijek netko traži zaštitu...

slikom pokušavam pratiti tekst... i uvijek se pitam, je li jedna polovica stvarno uvijek dio druge polovice?

sve je oko moći..

shadow ..... mislim da da ...nepotpuni smo ...kao jedinke ...polovice

i moć je nekima sve

dok ne dođe onaj lijepi dan kad pogledaš u nečije plave oči i vidiš sebe u njima... :) vjeruj mi, ima takvih dana u godini :)

svima

ne moraju biti plave...

i ne mora biti to ljep dan

— previše teorije za jednog običnog čovjeka.

za mene su uvije samo: plave oči :)

ne mislim ...da svima

prepoznala se u zelenim očima

ikada više?

da trenutni bljesak
očiju, puno kaže o osobi.....

baš mi je drago što mi nisu ni zelene ni plave...

kakve su boje tvoje oči..jeseni?

to je moja tajna..

boje jeseni...

tajna? pa dobro...jesen ionako mijenja sve boje ...

moje su oči zelene boje,osim kad zasuze...onda postaju tirkizne

ljepo.

...Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit' žudim;
Ja znam da nikad neću doseć'
onaj posljenji,konačni krug;
No ja se trudim.
..
Ja kružim i kružim
okolo Boga,
tog prastarog tornja,već tisuće ljeta;
I ne znam još,
jesam li sokol il' vihor,
Il' velika pjesma ovoga svijeta..
(R.M.Rilke)..

želim svog anđela ,,,

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr