Homo si teć....i pleme šerpa....
nemaju baš neke veza ta dva pojma sve dok ne ugledate mene na toj maifestaciji za svekoliko pučanstvo grada Rijeke...no, najprije da razjasnim onima koji to ne znaju..."Homo si teć" nije manifestacija na kojoj sudjeluju homosexualci već trka kroz gradske ulice u Rijeci. Trče svi koji žele trčati. Svih dobi i uzrasta. E sad, zašto pleme šerpa?...Na svakoj utrci u kojoj sudjeluju ovi naši mali ljudi (za one koji ne znaju što su mali ljudi, čitaj-djeca) postoje tri vrste sudionika. Prva-ti mali ljudi trkači, bukači, vrištalice. Druga-promatrači, šetači. I treća-pleme šerpa...čitaj...roditelji-neki u paru, neki samohrani. Njih, tj. nas vrlo lako prepoznate. Dakle, pleme šerpa se neopterećeno i bezbrižno slobodno može pridružiti drugoj skupinu sudionika ove utrke i bacati ocjenjivačke poglede na druge pripadnike/ce plemena sve do trenutka dok neka budala za mikrofonom ne kaže...Pripremite se za trku...e tu sad kreću muke po plemenu šerpa. Odjedanput se pripadnik plemena nađe suočen sa majicama, vezanjem tenisica, bočicama s vodom, postavljanjem brojeva, odgovaranjem na pitanja na koja je već dao 78695 odgovora...ali...još uvijek sve nije jasno... A i pripadnik plemena šerpa je već desetak puta upitao:....jeste li zapamtile gdje ću biti?...potvrdno klimanje glavom a glava uopće ne gleda u pripadnika plemena šerpa...i...napokon je sve krenulo... pripadnik plemema je ostao onako sam i zbunjen nakrcan da ni sam ne zna sa čime...balon u jednoj ruci...bočica s vodom pod pazuhom, majice prebačene preko ramena, jedna je na podu, normalno, sladoled se cijedi preko šake...ova starija nije imala vremena već je sladoled ostavila na postolju stupa od rasvjete....srećom po šerpu, naišao je pripadnik plemena kome su mali ljudi malo veći pa ne treba tegliti svu silu gluposti...a i platio je kavu, tko će u onoj hrpi svega naći još i novčanik...no, kava je bila kratkog daha jer je staza bila skraćena...i onda uz ogradu i čekaš da vidiš kad će naići mali ljudi........
i trči nešto...lamata nogama...na obzoru izgleda kao pauk, no kad su se sasvim jasno mogle razaznati oči...moja mala ljudica...prije nego je prošla već sam počeo vikati i mahati...tu sam....(ne vidi me)...tu sam (sad je bliže ali me ne vidi)...TU SAAAAAAAAM(kraj mene prolazi ne vidi me...nikog uokolo...sam stojim....plavuša...u među vremenu starija ljudica je već prošla ciljem i došla mi iza leđa...normalno...nosi bočicu vode i soka i .... balon...i daje mi to!?!?!?!!?!?!?!...a ispadaju mi stvari već iz ruku!!!!!!...hellooooo!...ima koga doma?...nema...definitivno...ali, evo i manje...isto....voda, sok...balon...i ona mi gura u ruke sve to!?!?!?!?!!?....i opet krene...ne, ne može Mcdonadls tamo peku mačke...ne, nećeš jesti to sranje od smrznutih krumpirića...ne, ne može sad CocaCola jer ćeš prditi mjehuriće...i tako u nedogled...tisuću zašto...tisuću....ne znam:)
a dobrih šerpica je bilo:))))
07.10.2007. u 13:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar