No sikiriki? (oprosti Edo...)
Nekako mi je kao u 'No sikiriki'-trpa mi se sve gore od goreg...Ili je to samo ružan osjećaj koji nema temelje u realnosti...pitam se. Jedna Iskrica čiji mi je blog bio super se premjestila drugdje jer ovdje nije bilo ništa za nju, a koji jesmo bili za nju nismo bili dovoljno, pretpostavljam...Još se čujemo tu i tamo, ali rijetko...Druga Iskrica čiji blog mi je bio zakon se odselila kompletno i više je nećemo vidjeti (nikad ne reci nikad). I to mi je bad, ali izgleda sa je ona našla ono što je tražila, pa hajde, neka joj je sa srećom... Treća Iskrica s kojom sam se dopisivao neko vrijeme prilično intenzivno, samo je prestala s porukama...ne znam...i to je malo čudno kad se gleda s moje strane, ali dobro...možda se javi, možda ne. Četvrta i meni osobno najdraža se očito nećka i premišlja po pitanju putovanja jer mi ništa ne daje više od 'razmislit ću pa ti javim' odgovora...Ne smeta, imala je nekih problema, pa si ne želi priuštiti nove dok ne bude sigurna što da očekuje...i kako da se nosi s tim. Bit će prilike, kažu treća sreća...hehe. Meni je to ionako životna priča-sve važno prvo dva puta zeznem, dok ne napravim kako treba...Kad pogodim iz prve i sam se sebi čudim kako sam uspio. Malo više samopouzdanja ne bi škodilo. Sve u svemu, nakon što sam frendu pomogao ubaciti 5 metara drva u podrum, osjećam se umorno i izmoždeno, a još moram na poslu voditi bitku oko love i tko je što zaslužio i zašto...Najčudnija stvar od svega je ta da se ne osjećam depresivno nego imam neki feeling da je sve baš kako treba biti i da stvari mogu samo na bolje. Nema mi to smisla, ali tako je. Sve ide nizbrdo, a ja se osjećam dobro. Čudim se sam sebi...
10.10.2007. u 19:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar