Letim, zivim, ljubim jos i sad

Bio je jucer jedan lijep suncan jesenji dan.
Imao sam malo vremena, pa sam sebi pustio na volju i odvezao se do jednog malog lijepo uredjenog groblja u obliznjem gradicu.
Ostavio sam auto, izasao i automatski posao kroz ulazna vrata groblja, nekako kao u transu - ne znajuci sto tu zapravo trazim.
Mislio sam, da tu trazim samo malo mira i tisine, od buke i nemira svakodnevnice, ali ipak i meni je moj dolazak na groblje bio cudan. Tu ne poznajem nikog i tu ne lezi niko moj...
Sjeo sam na jednu klupu koja je bila malo sakrivena izmedju zbunja i malo sam predahnuo.
Sunce mi je obasijalo lice, osjetio sam kako me sokovi zivotni prozimaju i nekako same od sebe krenule mi misli:
Dosao sam ovdje da ju sahranim - da sahranim u miru moju ljubav posljednju. Vec danima sam lutao kroz moju svakodnevnicu kao u bunilu - bremenit osjecajima, koji mi svaku suvislu misao kradu, koce, prekidaju. Svaki cas, svaku sekundu, svaki udah sam mislio jos samo na nju - moju veliku, neobuzdanu - moju ljubav posljednju.
I sada, kada je i ovoj ljubavi dosao kraj, dosao sam ovdje, da je vjecnoj prolaznosti svega na svijetu predam.
Sahranio sam ja vec mnoge ljubavi i prije nje. Znam i da ni ova ljubav nije posljednja koju cu jos u zivotu morati sahraniti.
Oprastao sam se posljednjim pozdravom od njih. Predao ih zemlji crnoj, plodnoj - materi. Duboko ih sahranio, kao mrtva tijela, bez zivotne iskre.
Mozda ce se neke od njih ponovo roditi i ovaj svijet nekom novom srecom obasjati. Mozda. Meni vise nece sijati i mene one vise nece grijati - moje ljubavi stare.
Ja idem dalje - zivot me zove.
Jos me ima, ja jos postojim - ja jos mogu i zelim nekoga da volim.
 
I zivjet cu i voljet cu. To je moja najljepsa osobina. To je moja najveca sreca i snaga - znati, da jos uvijek mogu, zelim i znam iskreno, nepatvoreno, svim srcem zivim i ludim ljubiti, voljeti, srecu dati i u njoj uzivati - novu ljubav graditi.
 
Zbogom ljubavi posljednja. Kratko si mi srce grijala, ali ti ipak od sveg srca hvala.
Pocivaj u miru i lak ti bio vjecni san.
Ako si koji put i nehotice zgrijesila, ja ti zauvijek svaki grijeh prema meni oprastam.
 
Ja idem - letim dalje - lagan, sretan i nasmijan.

Dobro je rekao jedan moj frend "Treba nać ružnu, pa će ljubav da cvjeta sve u 16 , jer se još nije rodila lijepa a poštena."

lijepo....sretan si ti s takvim pogledima na život..to treba znati..ha..a samo rijetki znaju..sretno ti bilo!

Dragi P_a_s nije do njene ljepote ili njenog postenja ili ko zna cega njenog. Ljubio sam i lijepe i ruzne. Volio sam ih svakakve. I sve su mi u tom trenu bile dobre i najbolje.
Nije to skoro nikad do nje, nego je uvijek samo do mene - ona mi moze ljubav uzvratiti ili ne - o tome ne ovisi da li ja nju stvarno zelim, volim ili ne.
Meni je mnogo vaznije pitanje:
Volim li moju ljubav prema njoj u sebi ili ne? Da li zelim tu ljubav njegovati ili ne?

dobar recept, pišem pamtim

tužno, ali prekrasno....
lijepo je što i dalje imaš nadu da ćeš voljeti i biti voljen......

u tvojoj prici ima puno mene,mada nisam ni jedna od tvojih umrlih ljubavi...lako je zgrijesiti,al vece je znati oprostiti,a jos vise imati hrabrosti za nove ljubavi,ja ti zelim puno ljubavi,al ne da lutas i trazis...nadjes...pokopas,zelim da u zivas u ljubavi jedan mali dio..vjecnosti
sretno

koliko imaš godina????