Svemirski plesači

Šta je ovo ...reklama za pilule za spavanje?

ja ih uvijek imam :))))) a svi kažu da sam luda :(

ma pusti ih solace...čak i meni znaju reći da sam lud.

hahaha, bolje imat snove na jastuku nego tablete pod jastukom. :)))

malo je četvrtasta, teško za progutat, ali pokušat ću :))

diana,ovo je postalo perverzno,koliko se nas dvoje slažemo u svemu.

:-)))

ludost je najveća, ne potruditi se ostvariti svoje snove.

delog,ne potruditi se...OSTVARITI!

Ono,trudio sam se,završava s prvim razredom osnovne škole.

baš sam znatiželjna..imaju li životinje npr. orangutani snove ili je to privilegija samo nas homosapi?!

blackmoon,sve što diše ima snove...i cvijeće.

Naravno,različite od naših...ali,i različita smo vrsta.

onda ovdje nema puno perverznjaka drle, rijetko ko se složije u nečemu. :)) Il se slaže 100 % ili je protivan skroz nasto. ako nisi za oma si protivan.

ne imati snove, je isto kao ne živjeti...
90% ljudi živi od snova....a 10% nikad ne sanja...jer ne živi...

Eno na..ja se opet slažem s tobom...aj brzo reci nešto u čemu se nećemo složit,jer mi postaje neugodno.

Prestankom snova dolazi druga dimenzija ili prosvjetljenje. Tako da ne imati snove nije uvijek - ludost. Al svakako materijalizaciju odradite prije. :))

znači drpica, i moja tri bambuća imaju snove...lijepo - sviđa mi se da i oni sanjaju i trude se ostvariti snove i ostvaruju ih...eno svaki dan puste po jedan prekrasan zeleni list

Stvarni život je sve ono što prolazi pored nas,što ne vidimo...sve ostalo su snovi.

blackmoon,cvijeće je osjetljivije na ljubav nego ljudi.

Diana, onda sam ja već odavno u drugoj dimenziji :)) laka vam noć i ugodne snove..ostvarite ih!

laku noć blackmoon

cvijeće osjeća ljubav više od čovjeka, da, ali i ne ljubav drle isto tako osjeća. Dobro ima i ljudi koji osjećaju ljubav, al u daleko manjoj dozi. :))) Ima ljudi koji nikada nisu osjetili ljubav. ( nažalost )

diana,ima i onih koji tim ljudima nisu dali da osjete ljubav.

I ko je počeo o ljubavi..nemojmo o tome...razvlačimo je jadnicu danima po blogovima.

ima, al većina njih nisu znali davati. Genetika je jako važna i u ljubavi. :)) Krv, suze, bol, plač, nisu ljubavne kreacije već kreacije straha. A ljudi se lakše nakače na plač tugu i vapaj i to podmeću pod ljubav a to je suprotnost ljubavi.

Znaš li da je mojoj pok. Jeli,Valentino neki daleki rođak?

Zato sam ja ovako pun ljubavi...znači,genetika je u pitanju...zna sam ja da postoji razlog što sam ovako vanserijski tip,kad je ljubav u pitanju.

a i generacijski se puno toga sapliće (kolektivno svjesno ljubovanje ) i tako to. :))

ti i ljubav, hahaha. U partnerstvu vjerujem da DA, al bogme za kolektiv teško. :)))))))))))))))))

hehehe,crkla bi da nisi napisala "svjesno".

O kakvom kolektivu pričaš...pa,nisam ja Papa!?

čitam, šutim, ali vjerujem :)u snove, u ljubav, a najviše ono što svaki od nas ima, sebe :)

pa svjesno je propalo od nesvjesnog .)))

da solace, kad se ima sebe dobro je, kad se zaboravi sebe onda je opet dobro kad se pronađe. :)) Il je ljubav il je strah. :))

Kolektiv, radne zadruge i kolhozi. auu :))

Ma,znate šta...dok se niste pojavili vi zaljubljeni,ljubav je bila nešto najljepše...toliko ste je satrali i izgnjavili,da je postala neprepoznatljiva.

da da drle, zaljubljenici u ljubav pišu lepršavo i lagodno. Zaljubljenici u ego pišu o mučenju, krvi ... ranama i španjolskoj mušici. :)))

Slažem se,draga moja dobra i poštena diana...čini se da je bitno voljeti..koga,što i kako,to je manje važno,hehehe.

...eh,ljudi...Svatko nosi svoje breme.Je li to breme strahovnja,usamljenosti,bolesti..ali ga svatko nosi,to je tako.Težina toga nije u njegovoj veličini,već u dužini trajanja nošenja bremena.Lakše je nositi vreću jada deset milja,nego li ruksak tuge i osamljenosti čitav život.Ali,kao i u svemu ostalome,ništa nije stalno-doli promjena...Ne postoji trajna,beskonačna sreća..što bi nam značio sunčan dan bez noći?A također,ne postoji niti beskonačna nesreća...Treba uloviti trenutke radosti,spremiti ih u svoj unutarnji album slika,i,u trenutcima očaja-pogledati ih...a i trenutci nevolje imaju svoju svrhu-da nas učine jačima.
Ne znam nikoga tko bar nekoliko puta u životu nije posrnuo i pao...stvar je u tome,da se valja podići,uzdići,izdignuti iznad kala-i nastaviti dalje,uzdignuta čela i pogleda uprtog u budućnost..jer,ako ćemo iz straha od ponovnog pada spustiti pogled i odvagnuti svaki korak..onda to nije življenje,nego puko trajanje...Hvala,D_e...