smijeh...smijeh...smijeh

moja poznanica je posjetila svoju majku koja boluje
od alzheimer. vodile su slijedeci razgovor:
majka: a zasto tata nije dosao?
moja poznanica: pa mama, tata je umro prije dvadeset
godina.
majka: a zasto mi to niko nije rekao?

da.......zašto joj to niko nije rekao??

trebali su je prije usrećiti sa tom vješću..

trebala ju je moja poznanica pitati, da li se sjeca da je imala ljubavnika?

habu, s tm vijescu ju sad mogu bez rezultata usrecivati svaku minutu.
nadam se da me ne ceka takva buducnost.
obecaj mi da ces doci i toljagom me umlatiti.

ja ću te vrlo rado umlatiti i bez toljage

crni humor

gnjusna gnjusoba vrijedna sazaljenja.

ja ću te umlatit smijehom...glumit ću klauna..

stvarnost, marino. alsheimer je bolest
starih ljudi i njihov broj je sve veci.

vrlo rado ću te usrećiti

ponesi sa sobom humor i smijeh, habu. necu te umlatiti toljagom, ako budes dobar.

nedavno sam dozivjela jednog starog,
otmjenog gospodina, bivseg intelektualca. zamolili su ga da broji od 100
unazad. uspio je do 93 i zatim se trudio, ogledala mu se je jasno rezignacija na licu, ali dalje nije znao.

i ja sam zaboravio formulu atomske bombe..nikako se više sjetiti..

hahaha..habu. ne brini. ja cu ti ju
pozajmiti. bila sam u ludnici i poklonili su mi najnoviju formulu.

ti si bila u ludnici, a ja još uvijek jesam.. i svi ovdje imaju formulu, samo su one ispravne kao i oni sami..

by the way, evo i jedan vic iz ludnice.

stize novi pacjent i lijecnik ga pita:
cudno mi je da ste vi poludili? tako ne
izgledate? zasto ste poludili i kada?

pacjent: lezao sam jucer u krevetu sa
ljubavnicom i iznenada je na vrata
pokucao njen muz. brzo sam se sakrio
pod krevet, ali je ljubavnica viknula:
ne pod krevet!!
potrcao sam prema ormaru, ali ona je ponovo viknula: ne u ormar!!
zatim sam skocio na prozor i izvana
se za njega sa obje ruke uhvatio, viseci
u zraku. tu me je i njen muz otkrio.
najprije me je pesnicom udario u lice, ali ja sam se cvrsto drzao; uzeo je
cekic i poceo mlatiti po mojim prstima,
ali ja sam se dalje cvrsto drzao. tek
kad je hvatio noz i poceo bosti po mojim prstima, bacio sam pogled prema dolje, jer sam htio skociti i vidio da
sam samo 1 metar iznad zemlje. u tom trenutku sam poludio.

haha, ne loše..ja sam lud od rođenja, ne znam za drugo stanje..

i ja bih u pravu ludnicu. ovo je nekakva ludnica u kojoj zivim, ali nije
ona prava, kakvu ja citav zivot prizeljkujem. kako si ti to uspio uci
u pravu ludnicu? koga si to podmitio?

hmmm..moraš izgledati kao ja.. to ti otvara sva vrata, bez dijagnoze..samo pogledaš ludački pogled..

divno, pa i ja imam ludjacki pogled.
vec me prolazi nervoza, kad cujem da mi
ne treba dijagnoza.

ne plaši me..ja sam plašljiv..u svakom vidim neprijatelja..

ali najvaznije si presutio. ludjakinje
su podatne. cula sam da sjede na granama drveca odkrivenih grudi.

pa mene se plasis, habu? pa ja imam
samo jednu toljagu.

nas su učili da su svi izvan zgrade naši neprijatelji..nikome ne vjerujem.. ali ako ima golih sisa, možda nasjednem..

imas namjeru nasjesti prvi put u zivotu. lijepo je to od tebe. i zato su
razlog sise, koje na grani vise.

neka sise samo vise..neka malo odstoje..vrijeme je spavanja..laku noć..

evo jos jedan fic iz ludnice za laku
noc.
jedan ludjak se popeo na stablo i glasno se
dere: ja sam Mojsije.
posjetioc: a tko ti je to rekao:
ludjak: to mi je rekao bog.
drugi ludjak sa drugog stabla: laze, nisam mu ja to rekao.

blago onima koji obole od Alzheimere. Mogu se praviti da zaboravljaju i ono čega su svjesni s razlogom da pobjegnu od loših i neugodnih pitanja