volim te

istresla sam mu cijelu dušu u pismo.samo da mi oprosti neke grube riječi koje i nisu bile toliko grube,bar kolio znam.otvorila sam se pred njim kao knjiga,rekla sam mu da mi treba za život.ma ne,nije on moja ljubav,već samo jedna osoba ,draga...ali on ne reagira.šuti.a sigurno zna koliko me to boli.pogriješila sam,jesam,rekla sam nešto što nisam smijela i što sad da učinim?dala bi sve da opet bude ko nekad,da se smijeemo skupa.

možda da pustiš da vrijeme neko prođe.?
nekada neke riječi su za nas skroz bezazlene ali druga strane tako ne misli i baš ta mala riječ je jaka i boli poput nečeg najvećeg i najgoreg na svijetu

... "papir", provjereno, ima veći prag tolerancije... od ljudi.

kroz slične situacije sam i sama prolazila pa razumijem kako ti je.
a što reći, pusti vremenu sve i nemoj da te pogađa. sve se neprestalno mijenja pa tako nikad ne može biti kao nekada. a što sad?
okreni se sebi. nemirna si, znam po sebi. zato izađi van i učini nešto za sebe. prošetaj, uživaj u kremšnitama...... pomozi mlađoj sestri oko matematike.
meni je isto bilo mučno na početku, bila sam sva izvan funkcije. ali s vremenom je prošlo i znam da će onaj pravi doći, kad tad. on mora moliti tebe, nemoj se zavaravati kao ja pa misliti da sve bude u redu samo zato što je tebi stalo......
ponekad idemo zajedno, ponekad se rastanemo. forsirati nema smisla a ti zaslužuješ i ovog trenutka biti nasmijana, zato ne čekaj, molim te

problem je u tome što mi ta osoba nije dečko niti imam ikakvu želju da mi to bude.to je samo jedna osoba koja vedri moje dane

... "problem", jest... očito nedefiniran.