duša...
ponekad osjećam da ne pripadam ovome svijetu;
duša moja luta bez cilja po pronstranstvima pustim...
vrijeme prolazi i leti, bez prostora za snove...
prolazi mojim zonama požutjelim...
tako kao i moja ruka, po ovim stihovima uzaludnim...
nasuprot mene grad, osvjetljen kao dan u noći...
infrastruktura od čelika...
brzi auti svjetlucaju, kao strijele vatrene u noći...
reklame barova, ljudi što prolaze u svojoj ledenoj ravnodušnosti...
milioni duša, prolaze lagano u noć...
moje oči vide korak sakriven jednog mačka skitničkog...
moje srce čuje cvijet što niče, u jednom malenom parku...
možda radi toga mi se čini da sam poeta...
01.11.2007. u 23:22 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ti si sens diavoli, a tek onda poeta. :))
Autor: Diana_edis | 01.11.2007. u 23:26 | opcije
hm..diana, kako da to shvatim..?
Autor: diavoli | 01.11.2007. u 23:31 | opcije
— duša uvijek putuje, kao što to uostalom i dušonosac čini :-)
Autor: VITEZ_U_MIROVINI | 01.11.2007. u 23:35 | opcije
haha, viteže...da, ali moja luta...hm, ne baš uvijek...
Autor: diavoli | 01.11.2007. u 23:40 | opcije
a kako.. a meni ova prva osobina više priča o tebi.. suptilna duša. :))
Autor: Diana_edis | 01.11.2007. u 23:43 | opcije
hvala diana. :)) sad se dvoumim, što da navedem kao osobinu...kada me to netko zapita...
Autor: diavoli | 01.11.2007. u 23:49 | opcije
osobinu, hahaha pa reci da se sebi diviš u svakom pogledu. :))
Autor: Diana_edis | 01.11.2007. u 23:51 | opcije
— već drugi put danas se upletoh u romantiku… psssst, ššššššutim :-)
Autor: VITEZ_U_MIROVINI | 01.11.2007. u 23:53 | opcije
nisam taj tip diana... viteže. nije romantika...samo razmjena...hm...slobodno se uključi...
Autor: diavoli | 01.11.2007. u 23:55 | opcije