Mea culpa, mea maxima culpa

Baš sam listao blogove u potrazi za univerzalnim odgovorom ili fundamentalnom istinom a očekivao sam samo hrpu budalaština i samopromocije. Ah, danas mi je i to sasvim dovoljno; želim vidjeti blog krvav od istine ili glup do boli, možda nasumičan poput mojeg.
gigi7 kaže da "Intelektualci najčešće umiru od srčanog infarkta, "fizikalci" od moždane kapi. Ono što ne upotrebljavamo, to nas ubija. Jer, odbija sudjelovati u radu cjeline, otkazuje poslušnost zajedničkom interesu". Zanimljivo; potaknula me da izađem iz lurkerskog sivila, jer dala mi je odgovor - ne koji sam tražio, već koji mi je trebao.
Prije godinu dana jedna je otišla na neko vrijeme da mi se vrati, a bio je kraj. Svakim danom od mene poruka manje, poziv manje. Svaka poruka u prolazu, žurbi, poziv hladniji, kraći. I vratila se. Riječi su bile suvišne, suze također, samo duboko hladno razumijevanje. a-ha.
Već dugo zakopan u posao, površna komunikacija s partnerima, lažni smješak i kurtoazna spika prije potpisivanja još jednog ugovora kojim ću popuniti i ono malo slobodnog vremena, pa da stvarno imam izgovor da ne izađem na kavu i ne vidim što se u stvarnom svijetu događa. Bitan je još važniji klijent, još laskaviji posao, samo prema vrhu i hraniti ego; biti veći, biti bolji; stroj, a ne čovjek. Nije važno što o spavanju sanjam, već kasno liježem da sam što manje sam u hladnom krevetu; što cuga i joint nisu radi zabave već otupljuju bol.
Nakratko i nevjerojatnom lakoćom led je probila ona koju je Sebastijan podsjetio na lijepe dane u Francuskoj. Bila je neodoljiva, simpatična, iskrena i jednostavna; previše dobra da bih zaista otišao na tu kavu, jer rekla mi je pravila, a zanimao me samo dobar fuk. Bez zašto&zato. Right here and now - tomorrow, we'll play it by the ear. Nezamislivo je pokazati osjećaje, dopustiti im da dopru do tebe.. 
Došao je i taj dan, parafraziram, da nas ubije ono što ne upotrebljavamo. Srce me nevjerojatnom lakoćom prikovalo za krevet tjednima i podarilo pregršt vremena za razmišljanje. Intelektualac, pih, gluposti. Tek isprazni wannabe sa dobrom krinkom u izgradnji novog sustava vrijednosti.
Piskaram blog i promatram svijet oko sebe.. stvarno zna izgledati drugačije kad ga gledaš drugim očima..

28.05.2003. u 14:05   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Lijepo napisano.

Autor: Mina123   |   28.05.2003. u 14:25   |   opcije


Iskreno, najiskrenije: žao mi je što si intelektualac:))) Ma, zezam se (smijeh je lijek, rado bih da se nasmiješ, nekako si mi ozbiljan). Ako sam dobro shvatila, smetnje srca su te smjestile u krevet. Bilo bi puno bolje da su te ŽELJE srca smjestile u krevet! Eto, neka ti se to desi, što prije, što jače, sa što boljom kardiovaskularnom (jel' se tako zovu?) njegovateljicom!

Autor: gigi7   |   28.05.2003. u 14:26   |   opcije


eto, gigi ne samo da me inspirira, već me zna i dobro nasmijati :-) jedna simpatična dr.kardiologije bila mi je želja i prije... uvijek sam bio slab na tu njihovu obleku ;-)

Autor: sebastijan_zg   |   28.05.2003. u 16:29   |   opcije


Istinito napisano, provjeteno točno, a ono o odječi zdr. radnika ne bih komentirala, jer sam i sama te struke :-))

Autor: Ericca_35   |   28.05.2003. u 18:01   |   opcije


Dodaj komentar