Pogled iznad tipkovnice

Dok iza roleta dan sviće, kemijska u mojoj ruci se miče
Kao da vodimo ljubav!
Jutarnja kava Rub šalice usnu dira
Na radiju nekom nježna muzika svira
Kao da vodimo ljubav!
Ulice postaju glasne obveze očito jasne Vrijeme me sve jače steže, a nož u ruci kruh reže
Kao da vodimo ljubav!
Tuširam se na brzinu puderom prekrivam žestinu neprospavane noći;
Mukom grabim kvaku rukom
Kao da vodimo ljubav!
Ulicom se ljudi roje sekunde minute broje Dok kasnim na autobus ubrzavam korak
Kao da vodimo ljubav !
Kroz prozor gledam mutni pejzaž munjevite brzine Na oslobođeno mjesto sjedam pogled mi beskrajem gine
Kao da vodimo ljubav !
Stvarnost se odjednom gubi. Oko mene nestaju ljudi. Sve više postaje mi jasno, da mislim na tebe strasno. Dok plešemo uz ritmove nove, veliki osmjesi nebom plove. Ljepljivi dječji grohot jeci, majke ga prate smijehom o sreći .
Suzvučje stvari i mojih misli. Isti ritam koraka i bila. Harmonija u simfonijskom smislu. Stvaram te kretnjom prsta kao vila
Još si tu? Što mogli bismo sada? Dok ritam mnome vlada, ponovimo pjesmu još koji put. Promijenit ćemo tek gledanja kut.
Dok iza roleta dan sviće, kemijska u tvojoj ruci se miče
Kao da vodimo ljubav!!!