2+2=?
Kako bih provjerio je li stvarno sve sto percipiram samo privid i lazna slika, moram samo podignuti kamen s poda i osinuti se njime po glavi. Vise dokaza o tome koliko je zapravo ovaj svijet realan ne trebam. Ta realnost koja nas okruzuje cini 6 milijardi istina ovog svijeta, 6 milijardi puteva. A mi, koji smo dio nje, koji cinimo tu stvarnost, moramo postati svjesni izazova koje nam nudi sam zivot. Ali time posao nije obavljen. Mi im se moramo suprotstaviti i poceti djelovati na odredeni nacin. Time ne zelim reci da trebamo postati robovi ciklusne akcije-reakcije, vec da nam agiranje u trenutku pada u kolotecinu predstavlja spasonosno uze. Jedino sto mozemo suprotstaviti kolektivnom gusenju je nasa individualnost, ono sto nas cini drugacijima od drugih. No do koje mjere mozemo ekstrovertirati tu nasu posebnost kad smo ovisni o zajednici koja poput tiranina zahtijeva poslusnost stada, diktiranjem vec odavno postavljenih normi? Socijalizacijom nam ih namece od nase najranije dobi, a mi ih prihvacamo bez da bi ih doveli u pitanje! Pojmove poput sloboda, pojedinac, pravednost (alias pravicnost) svaki ce politicki sustav izobliciti, tj. oblikovati po potrebi. I putem propagande i politickim argumentima ce ih nametati clanovima zajednice. Politika sve vise postaje (ako to vec nije oduvijek) marketinska tvrtka koja pokusava prodati lijepo obojene konzerve bez ikakvog sadrzaja i jasno definiranog cilja. Istovremeno, politicke stranke same sebe ogranicavaju prihvacajuci kojekakve ideologije. Vise slobode imali bi kad bi stupili u konkurenciju razlicitim programima rjesavanja problema. Naposljetku, svejedno je hoce li neka tvrtka biti u drzavnom ili privatnom vlastnistvu ako je korisna, ako je profitabilna cijelom drustvu. Koliko je sama demokracija demokratska vidimo u tome kako se totalitarno vecina ponasa prema manjini, a pogotovo prema manjini koja nikada nece postati vecina (no mozemo reci da smo izabrali najmanje zlo). Argumenti kojima politicari opravdavaju trenutacno stanje i nemaju tu tezinu koju bi im oni rado pripisali, jer dobrim argumentima mozemo opravdati i najvece zlo. Takvi primjeri nam pokazuju kako i najnormalnije stvari gledane iz druge perspektive mogu postati upitne. No ipak, kut gledanja ne smijemo iskrivljavati do te mjere, da se na kraju pitamo je li 2 plus 2 zaista 4 (zivjela kakotopija!). Na modernom, intelektualnom je covjeku da sam pronade put kojim ce uspjesno agirati, jer ipak nismo i ne smijemo ciniti 85% stanovnistva koje bi jednostavno nazvali prolima.
28.05.2003. u 20:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar