...pobjegla od vremena!
******************************************
slobodna opet! sretna? na srecu cu izgleda morat cekat jos neko vrijeme. daleko sam od nje. ahh slobodna! nisam ni bila zarobljena, samo zarobljena u mislima o tebi. to me kočilo,ovaj put, da! sad tek vidim... iako mi smješak blaženi nije silazio s usana, ni ono rumenilo u obrazima, ni pulsiranje u meni... da, sad vidim, ja sam kriva. ja sam uvijek kriva.
nema više feelinga u meni. pa ni žaljenja, što me čudi!! ja uvijek žalim za nečim! ili sam barem žalila... usvari davno je prošlo to vrijeme kad sam žalila!
ne žalim ni kad griješim, jer sve činim svjesno. svijesno ću sad krenuti dalje, opet uu taj šareni svijet, željna samo toplog zagrljaja i vručine, nježnosti. i opet sve ponovo! malo sam umorna, samo malo, ali vidim ja tu snagu u meni, nepotrošenu. opet ću skakati s cvijeta na cvijet, jer to mi treba. da, sebično do krajnosti.
čini mi se da će jednog dana sve ono moje žaljenje i bol i rane na meni nestati, utopit se u sarkazmu i ti ćeš biti tu! očeš, sigurna sam! to me čini zadovoljnom, bar na trenutak. pa di mi je bila pamet kad sam uopće upustila se u to "nešto". htjela sam te, ali nisam... nisam... neka nisam!! meni je bilo dopušteno imati, ali nisam mogla. jači je osječaj kad nemožeš imati, a htjela bi! uzbuđuje. imati pa nemati. ne daj bože većeg zla!
i to je sve??? cijela moja priča? sve ono, onih 969758758 riječi koje su bile u meni?! da, izgleda da je.
treba mi nastavak priče. glupo je završiti priču, a da zapleta nije ni bilo, a rasplet ne volim, niti mi treba ionako.
ovo nije tužna priča, tragičnog završetka, ova priča se nastavlja u 1000 nastavaka! jednom, nadam se!
**************************************
14.11.2007. u 11:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar