Pogled iznad tipkovnice

Rekli su mi; Negdje tamo, ispod mjeseca, boje zlatnika, misli Ona na tebe.
 
Opet ja, osvjetljavam ovim ispisanim riječima put od mog bezgraničnog mozga do kamenog srca. I sad lutam! Izgubljena među bijelim točkicama. Bez tona. Bezimenim gradom! S nekim  slatkastim okusom. Pila sam prošek s  narančom i kockom leda. Hranila se njenim mačkastim pogledom. Rekla sam zbogom osmijehu, rekla sam zbogom svakom zdravom otkucaju srca, rekla sam zbogom sa svakim uzdisajem između svakog njenog treptaja. Uzela je Sadašnjost! Ostavila mi gorak okus Sramote! I baš sada kad više nisam mlada, i kad nemam vremena da glumim nekog tinejđera, baš sad ja je volim. Volim je baš kao što volim brata, s kojim se rijetko čujem, volim je baš kao i kolu i koku. Volim je jer je ne poznajem! Volim je, a zapravo je ne poznajem! Volim li možda Pizdu?!? 
Moja mana, volim ležat budna i sanjat, naravno ne sama, volim da je Ona kraj mene. I bila je, jedne noći. Voljela je moju manu tada. Naša prva sekunda, moje oči su joj rekle, ako misliš sa mnom svuda, mala moraš imati petlje. Naša prva sekunda, bila je duga! Divan početak! Bila je slatka! Bila je fina i mazna! Obje iz glavnoga grada! Privlačna mala, ja pohotna žena! Bilo je dokazivanja, napaljenog zbivanja. Vatra i Zemlja! Voda i Zrak! Zvuci koje proizvodi istrošena truba na alkoholu i drogi. Malo oraha i maka. To je trebala biti tajna! Vidjela sam njenu blendu na vrhu vrhunca. Baš tada saznala je sve moje tajne. U nekom ludom zagrljaju kao da smo umrle. Sveto nebo! Topla postelja! Tople oči! Tople duše! Grlila me kao dijete! Sakrivala oči! Bila je sretnija, jer su je moje usne ljubile, a sad je sretnija jer je daleko od mene, sretnija jer nema uspomene.
Danas živimo u svijetu nakaza, bez kave u krevetu. I da, ovo je još jedno padanje, još jedan poraz, još jedna umorna priča, u kojoj ništa ne piše!
 
...jer život je lijep bez obzira na sve....

ti si mi jedna od najboljih blogerica... pohvala i za ovaj tekst..

Jebote, nemrem verovati da jednoj Charlize "puknu" samo jedan komentar!!! Mislim da je ovo što se zove blog, otišlo...otišloooo...u...ok...neki novi klinci!

:)

mmm...da pronađem takvu osobu, ne bi je lako pustila! :)