Fabricati diem, pvnc


Konačno se bacio na rješavanje problema u računalu (žuti upitnici u device manageru) Neka tvrdokorna bagra, ali sa mojim supergeek vještinama nitko se ne nosi lako. Moj bod, idemo dalje. Čačkam tako, kad mi se kursor zaledi na ekranu...bit će zbog svega ovog snijega ili zime ili zato što mi je crk'o miš...Ništa, skidaj i stavljaj onaj stari koji sam raskinuo igrajući UT i Quake III Arena...stara dobra Arena. Kad se samo sjetim. I tako mi sada na stolu stoji najklimaviji, najizguljeniji, najsjebaniji miš u županiji koji još uvijek tjera strelicu po monitoru. Ima žicu, pa sam na kratkoj uzici. Desni klik ne radi, služim se tipkovnicom gdje se da, a gdje se ne da, Bože moj, nije smak svijeta. Scroll wheel klepeće kao mali tenk u leru, ali služi kao treća tipka pa se ne žalim.Driveri su bili na floppy disku-dakle, odavno preminuli. Vozimo bez karte, a ponekad i bez volana. Strahota. Naručeni bežični spasitelj sa 1600 dpi rezolucije i sličnim novotarijama ne stiže prije petka, pa mi slijedi patnja do tada.

Vrijeme je odvratno, snijeg pada i topi se i stvara divnu podlogu za proklizavanje, što moji sugrađani obilno koriste bez rezerve. I bez ABS-a. Dečki u plavom su na terenu. Stalno. Limari trljaju ruke i upošljavaju sezonske radnike. Fun&Games.

Jutros idem kući s posla u 3.50 i pred samim ulazom u zgradu naletim na agresivnog, 115 kg lakog, pijanog do prekosutra kretena.
Mislim si, uljepšaj mi dan, majmune i ovaj kao po nekom scenariju zine:
'Šta ti mene gledaš?'
'Ništa..'
'A, ja sam tebi ništa, a..?'
I tu je krenuo prema meni, stao na vrečicu čipsa, okliznuo se (vražije stvari treba proglasiti opasnima) i laktom probio izlog trgovine u prizemlju moje zgrade. (nekih tri kvadrata stakla, možda malo više). Zvuk se čuo na dva bloka udaljenosti. Kreten je završio na pločniku, u kiši stakla, Božijom rukom pokriven. Ni da se piknuo, kamo li da se posjekao.
'Šta ćemo sad?' -reče genije.
'JA ću dati TEBI pet minuta prednosti, a onda zovem policiju. TI radi što hoćeš.' Tu sam demonstrativno pogledao na sat kao da mu štopam vrijeme. Tip se pokupio i nestao. Nazvah plavce i odoh u krevet.

Moram na neki odmor.
Na Karibe.
Idućih dvadeset godina.

17.11.2007. u 18:06   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar