02
Izlazim van iz stana, vadim kljuc iz brave, osjecam promrzli vjetar na licu. Pahulje snijega padaju u slow-motionu, djeca se grudaju, sunce usporeno topi snjeska.
Prelazim rukom preko lica, micem vlazne, krvave tragove otopljenih pahuljica. Pogledom obuhvacam kvart, oci mi polagano plove preko slike zamrznute u pokretu, djece, snjeska, naporne bakice sa psom, smrdljivog klosara, majke s djetetom. Pahulje su stale u zraku, kuce po snijegom, intenzivno crvena boja koja me zasljepljuje.
Sve je prekriveno crvenim snijegom koji prsti i hrska pod mojim koracima, bjezim prije nego se slika opet odmrzne, prije nego se vrate ljudi.
Opet ce se vratiti buka, a nevina cistoca crvene boje nestati.
Ponovo se radjamo u krvi.
18.11.2007. u 15:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara