samaa

..čovjek se nekad navikne na stanje u kojem živi,
tako sam i ja na moju tugu,
naučila sam živjeti s njom,
a onda si došao ti odnekud, nepozvani gost..
i promjenio to stanje,pokazao mi što znači sreća,
i mada nisam mislila da ćeš me tako lako pridobiti
jesi, i to brzo, pala sam na tebe,
na tvoje riječi, na tvoje ruke, i
letjela sam s tobom, i spotakla se kad je došao kraj.
sad opet neko novo stanje, neka nova ja..
prolazi vrijeme a ja se još nisam privikla,
kad zaklopim oči tako sam nemirna
znam, to nisam ja,
u staklenci zatvorena tražim svoj dio svemira..
teško se vratiti na staro jer kad okusiš nešto takvo,
uvijek čeznaš za tim...
a ti..ako sam ti značila bar upola od onoga što si mi govorio,
u ovim ćeš se riječima prepoznati.
i još samo želim da znaš da-
jučer kad si bio stvarnost sam te voljela,
i danas kad te gubim još te volim,
i kad budeš uspomena voljet ću te..
..jer si jednom ušao u srce
i tu ćeš ostat zauvijek...