samaa

govoriš zbogom,
a znam da ne želiš to..
i da me ne voliš sebe zavaravaš,
naboj emocija,napetost u zraku reže
nevidljivi okov čežnje opet nas veže..
saginjem glavu da mi ne vidiš suze,
a i ti ih skrivaš,al ipak ideš u daljinu..
o Bože, već mi fali,
nedostaju mi njegove lijepe riječi,
njegov nježan glas,
te nezaboravni sati.
kad bi bar mogao opet da mi šapućeš svoje stihove sneno
da se osjetimo kao vuna i vreteno
da mi tiho kažeš: Volim te, ženo!
da si bar tu osjetio bi ove suze kao vosak ne svom tijelu,
da si bar tu da te oči izdaju da još za mnom venu.....!