nisam

Jedan običan radni dan. Auto sam odvezla u praonu i u želji da popijem kavu u obližnjem kafiću umalo nisam doživjela šok...!
ON! On je bio tamo i sjedio za stolom sa nekim prijateljem. U trenutku su nam se pogledi sreli i jedan osmjeh vratio me u davnu prošlost i sretne trenutke. Prijatelj je morao otići i sjela sam za njegov stol. Zbog buke i galame odlučili smo popiti kavu na nekom drugom mjestu, mirnijem , na kojem bi se ispričali. Pa nismo se vidjeli 15 godina!
Ali u ovom gradu nikad nema mjesta za parkiranje kad ti najviše treba i tako smo odlučili otići izvan grada. Pričom na priču došli smo do jednog usamljenog restorana koji nažalost nije radio. Na moju veliku žalost!
Pričao mi je kako me ne može zaboraviti, kćerci ja dao moje ime, plače uvijek kad se sjeti naših sretnih trenutaka...
Ne znam kako, ali našla sam se u njegovom zagrljaju , obasuta njegovim poljupcima. Zaboravila sam na djecu i muža i opet sam bila samo njegova voljena. Na moju veliku žalost!
Ne znam kako, ali dok je bio u meni, vratila sam se u stvarnost i odgurnula ga od sebe..
Pa ja sam udana i voljena žena, majka dvoje djece...!!!
Izvinjavao mi se cijelim putem i plakao. Ne zna što mu se dogodilo ni što ga je spopalo...
Posljedica svega su samo problemi...zbog moje nepažnje, muž je doznao za to...
i danas živimo "sretno"...s potisnutim sjećanjima....
Volim svoga muža i svoju djecu više nego išta...
Da se bar vrijeme može vratiti i izbrisati dio koji nismo željeli proživjeti, ali smo ga ipak proživjeli zbog svoje slabosti...ali...ne može...

oprosti ti sebi,to je navažnije....,

u jebote...šou...

uf ... vrijeme ... ne jedi se onim što ne možeš promijeniti ... pokušaj razmišljati da ti se to baš moralo dogoditi da bi jednog dana taj nauk korisno primjenila ... možda oprostila mužu, možda spoznala tko ti je važan sada, možda da shvatiš da je prošlost zaista prošlost ... možda ... moralo se dogoditi i ... nema više ... idemo dalje ... :)))

nije se moralo dogoditi...nipošto...ne znam što mi je bilo da sam bila tako glupa..!

je mila ... moralo se dogoditi ... nema slučajnosti (iako imamo razum) ... sve u životu (pogotovo velike pogreške) imaju skrivenu poruku ... sada si nestrpljiva i željela bi pobrisati svoju grešku ali nema potrebe ... jednoga dana ćeš jasno vidjeti zašto si to učinila i sve će biti jednostavno i jasno ... vidjeti ćeš ... imam skoro sto godina i nešto znam !!!

Mnogi su tim nitima povezani i zivotnom tugom vezani pa idu dalje

važno je ovo što si učinila ... priznala svoju grešku, nemamš tu strašnu tajnu u grudima (jer muž zna) ... sada snagu treba trošiti na sada a ne na jučer ...

nisam mu priznala..nisam se usudila....volim ga previše da bi tako povrijedila...ali...doznao je....zbog moje glupe i nesmotrene pogreške...i sad mi ga je žao kad ga vidim kako pati...

benice ... :)) ne žali ga .-... VOLI GA! to je taj klik kojeg moraš učiniti ... ali ne zbogopterećene savjesti nego zbog toga što je ON ON ...!! i zna i s tobom je ... i u stanju je oprostiti ... imaš gospodina za muža i to si morala naučiti težim putem ... opusti se i uživaj ... imaš u čemu ¨!!!

volim ga....i on mene....ali ponekad iz sjećanja izađe taj događaj i onda je odsutan....i zbog toga bih željela vrijeme vratiti i to promjeniti...ne želim muža ni djecu izgubiti zbog jednog trenutka nepromišljenosti...

razumijem ... te škrinjice sjećanja ... prepune ... u njima i lijepi i manje lijepi naši dragulji i biseri ... vrijeme će grde ubrzo ostaviti na dnu ... pokušaj u nju trpati samo lijepe i vrijedne stvari ... jeftine i onako, brzo propadnu na dno !

svako učenje ima svoju cijenu,zato i je dragocijeno i tvoje,,nemaš ništa od toga da razbijaš glavu "što bi bilo da nije bilo" bilo je,prihvati,morala si to proći,onda kada ste se ratsali prije 15 g.niste odradili sve,to je sada bila točka na i,i odk se krug ponovno odvrti jedno od vas više neće biti na podudarnoj točki,,to je tako....