Letim, zivim, ljubim jos i sad

Bio je to samo treptaj ludog srca i pitanje vjecno: "Vjerujes li u srecu?"
"Zivis li vec punim srcem, ili jos uvijek treperis od straha pred zivotom neizvjesnim? Zivis li vec, ili se jos uvijek potiho nadas, da ce te zlo jedino onda mimoici, ako se dovoljno dobro i dovoljno dugo primiris, utrnes, napravis se mrtvom i na kraju tiho i nezamjetno uvenes."

U što vjerujemo - to i postajemo. - :))

Da, samo strah se po nekada prikrade, a da ga i ne prepoznamo, zato je ovakvo pitanje, uvijek dobro doslo... :)

pred isotom sam dilemom živjeti ili ne činiti ništa da ne dozovem"zlo"...i još nisam odlučila prevlaava razum..a što sću sa srcem i dušom??