putnica vremenom

******************************************************
opet dosada, moja sve bolja prijateljica! bar sam sigurna da nikad nisam sama!!
pa šta da pišem?! evo možda da provam nešto, naravno, samo da bi ubila tu jebenu dosadu!
evo počet ću s nekom pričom koja nemora a i može bit istinita..you´ll never know!
;)

1....more! sunce! ja i ona. moja prija! sve je tako sretno oko nas! još znojne od voznje u ugrijanom busu, skidamo, bacamo svu robu sa sebe i uljećemo u more! to hladno, čisto more!! imamo pravilo. a to je da se nesmijemo prskati dok neuđemo skroz! mrzim prskanje i kad me netkoo na prepad smoči! ...ipak, pogledamo se, onako vražjim pogledom i... počnemoo se prskat, bacat, bježat jedna od druge... smijemo se, sve odzvanja dječim bezbrižnim smijehom!! i sad se smijem, još djeluje, prava terapija! i dok se tako zabavljamo, bolje reći divljamo.... moja mašta, moja sječanja me odvlače na drugo mjesto....

ili možda malo drugačija priča!?! ljubavna? neee

2...vidim ga. spazila sam njegovu tetovažu. cijela jebena ruka mu je u boji, u bojama! nevidim šta je tetovirano, pogled mi je premutan. ruka mi je tako ukočena jer već satima stoji u istom položaju, oblikovana da drži plastičnu čašu od pola litre. da, piva, naravno! točenog! sviježeg! vručina mi udara u glavu iako je večer. tu sam, između svih tih ludih ljudi i uklapam se savršeno. ahh skrenila sam s teme. on... uhvatim ga za ruku, onako u prolazu i zavrtim se oko njega. smije se. smijem se i ja. al neću ostat idem dalje,sori dragi.
moj mutan pogled i veselo srce nakon par sati postaju još mutniji i još veseliji! plešem, glupiram se. on! opet on! vidim po tetovaži, iako su svi manje više imali nekakva sranja po sebi, doduše lijepa sranja! on me ne prepoznaje od prije, ali me zovne! usred gužve zovne curu sa kuul kapom! da to sam bila ja, a kapa nije bila moja! dio nekog vremena smo pričali ali to mi nije zanimljivo ni važno!...znači...
odvlačim ga od ekipe. bliže pozornici. pušta se. miris borovine i piva je u zraku. gledam ga i nesvijesno grizem usnicu. gleda me. ...sad on grize moju usnicu!!! da, to sam htjela čim sam ga vidila. jer sve bi trebala biti zabava, samo zabava!! jeli?? koliko god mi život pokušavali učiniti ozbiljnim i isplaniranim, zaboravili smo da ništa nije vječno. nekažem da se netreba truditi oko nečega, naravno da treba ako dovoljno želiš to, ako si to ti! ... ležimo na plaži, pripijeni, mokri, uljepljeni u smolu i prekriveni borovim iglicama, utapamo se u okusima. dobar okus je imao. zadovoljna sam bila. pijana,da, ali s onim osječajem da napredujem, da se mogu uklopit, opet samo zabava! ... toliko je bilo stupnjeva u zraku da sam jedva izdržala, i točno kad je njegova ruka klizila.... ne, ne sad mi nešto drugo na pameti!!!

hmm a sad malo ludih doživljaja!?!

3. ....pušim ronhill lights na balkonu. kod prije. zgrada nasuprot moje, s pogledom na moju sobu u kojoj je sad ugašeno svijetlo. euforično ga uvlačim i ispuhujem. onako ovisnički. on me gleda, kao neki vrag, meni s desna, smije mi se! on se meni smije! meni se nekakav osmijeh razvukao, ali nije to pravi osmijeh, ovo je više sarkastični. on ne razumije razliku jer dobro glumim. ...osijećam lupanje srca nenormalnom brzinom,mislim da će iskočiti i rasprsnit se po cijelom jebenon svijetu! gledam svugdje, tražim nešto...sa svojim zjenicama raširenim do maximuma.osjetilla sam djelovanje raznih supstanci, neprirodnih, stvorenih u laboratoriju. tu večer te supstance kontrolirale su me!! davale mi taj osječaj sreće, snage da napraviš sve što poželiš, ljubavi, a opet tako šporak osječaj, lažni i najdestruktivniji od svih!! misliš da će trajati vječno. ali ne, zajebe te, traje samo koji sat, ovisi koliko imaš love tu večer i koga znaš! ...njeno lice...blijedo lice koje sam ja, klečeči na podu vidjela isprekidano, kao ne nekom spotu! njeno lice bilo je iskidano u kadrove, koji su se ispred mojih očiju poslagali jedan za drugim!!! još nemogu vjerovati!!! kako!!?? pa ni ja sama nebi bolje to zamislila!! njezino lice u kadrovima, moja zbunjena faca koja neviruje sta se događa u mojoj glavi i muzika u pozadini koja se u mojim ušima tako izvijala i previjala da je mozak doslovno stvarao novi mix u glavi!! nakon sta sam se digla s poda miris -jedne ilegalne biljke- dopirao je do mene... dalje se nesijecam..bilo je davno...

pa malo trauma! toga nikad dosta!

4....poludila sam! od tolikog vikanja u kući i te dreke nemogu normalno razmišljati! zuji mi u glavi i što se više moja majka derala to sam ja manje čula.
unosila mi se u lice, bijes joj je iz očiju izlazio, mržnja i strah. ja sam stajala ispred nje i promatrala je. bila sam smirena, i previše smirena za ovakvu situaciju. čovjek bi očekivao neki napad ludila, neku reakciju, svađu , pokušaj pomirenja...ali... ja sam samo stajala tamo i gledala je. slušala nisam. sve sam čula i prije, sve što je rekla. mokrih ruku, držala sam spužvu u ruci, jer sam prala suđe. još jedna posuda i gotovo, mogu zauvijek otiči! zadnja teča koju ću ikad oprati, tako sam mislila tada... neke grozne riječi iz njenih usta natjerale su me da puknem. ona me natjerala da puknem, da izbacim iz sebe sve. okrenila sam se opet prema njoj, bijesna, s pijenom svigdje po sebi i ....i pljunila je! posred naočala koje je imala na sebi. šok! tuga! olakšanje! pobijeda! poraz! granica je pukla! idemo dalje...

nesmijem nikako izostavit ovu klasiku!

5. on je bio , na prvi pogled onaj pravi. stvoren po mojoj mjeri, ipak pun iznenađenja. srce kraj njega je skakalo, um se odmarao, duša bila čitava! uvijek mi razvuče osmijeh. okolnosti nas uvijek spajaju, okolnosti su nas razdvojile. ne patim za njim. znam da je tu, uvijek, neću ga nikad zaboravit. srodna duša ili samo moja prošlost, naivnost moja ili stvarna ljubav? ko zna!
...tu noć, gledao me drugačije. mazio me pogledom, vjenčao me dodirom. možda i zauvijek. poljubac u ruku, onako renesansna gesta, kao da me probudila, trisnila! ne! ne, ovaj svijet nije za nas. ja takvu ljubav nisam nikada vidjela, osim na filmu. ispalo bi da je film bio tragedija. mi smo bili takvi. romeo & jul....ali nee, nee ja neželim biti juliette! to nisam ja! bar ovaj put. iako bi dala život da jesam, ali nisam. htjela sam biti sretna s tobom. ruka u ruci, vlažne ruke, oznojene. ti si svoju lagano izvukao iz moje, mislio si da će biti neprimjetno...nije bilo.

eto, ubila sam dosadu! prepričala neke priče pričice koje nisu ode da bi vi vjerovali u njih ili da postignu neki efekt i da se stilski izrazim, već su napisane da bi ubile moju dosadu! samo to, radi zabave.. možda i vas zabave! možda budu glupe i dosadne i možda pomislite da je autor "malo munjen"! možda i je!

al bar mi nije više dosadno!

*******************************************************************************************************