mislim, mislim ali nikako da smislim.....

sve po starom
Kako god gledala na stvar sve je po starom. "..dan se razliva tih, mislim srijeda, cetvrtak ili vec neki od njih..". Iste stvari me usrecuju, iste stvari me ziciraju. I ne bi to bila tolika katastrofa kad bih mogla spavati! Opet ne mogu. Znam sta ce biti. Nikad se nisam bojala mraka u sobi. U zadnje vrijeme cim ugasim svijetlo - horor! Kao na ringispilu vrte mi se ruzni filmovi po glavi! Samo ne znam odakle mi! Ude nekakva nervoza u mene i cijelu me strese i ne mogu spavati! A mozda i nije sve isto..prije sam prije spavanja premotavala drugacije filmove-sta se dogadalo tog dana, sta ce se sutra dogadati ili sta bih volila da se dogodi...ali meni se nista ne dogada, zivot kao da mi je postao kolotecina, nikakvih dogadanja koja bi mi zaokupila misli. Premjestanje amo tamo, ispijanje 100 kava i pretresanje starih tema, tu i tamo koja naucena lekcija. To me ubija. Sama sebi djelujem kao jedno od onih bezizrazajnih lica koja srecem dok prolazim gradom i ne pamtim. Ne znam kad sam zadnji put osjetila da mi se ruke i noge tresu zbog nekog genijalca koji me gleda sa drugog kraja kafica! Mislila sam da to prolazi sa godinama. Ocito da ne. Cini se da sam jos ovisnik o tom feelingu, a mozda me on i pokrece. Ne bi bilo fer da me pokrece takva sitnica koja gledano na duze staze u vecini slucajeva zavrsi neslavno....I ovo mi stvarno vec ide na zivce!Spava mi se , a ne mogu! I ljubomorno gledam na svog psa koji tako slatko hrce! Grrrr....