Zapis iz mojega dnevnika i iz života

Nekim čudnim neuronskim vezama. Povezujem ljubav i religiju. U zadnje vrijeme.
Možda zato jer su obje naš. Zapravo sasvim iracionalan. Odgovor. Na potrebu za prevladavanjem nesigurnosti u koju smo bačeni rođenjem. Ivica (bez Marice)  i Marica (bez Ivice). U hladnoj. Neprijateljskoj. Šumi. U kojoj su samo dva puta koji nekamo vode. Jedan do Zle vještice Smrti. A drugi kući. Ako je prikladno tako nazvati Vječnost. U kojoj nismo osamljeni.
Prvi put je sasvim izvjestan. Ali mi želimo prevariti Zlu vješticu. Koja nas. Čini nam se. Nestrpljivo očekuje. No znamo da to nikad nećemo uspjeti sami. I zato svojim unutarnjim glasom dozivamo pomoć bića. I jačeg i većeg od nas. I ponekad nam se učini da čujemo odgovor. Pa ako smo još spremni odbaciti sumnju da je to samo jeka. Naš Bog je tu. Uz nas.
I sve bi bilo u redu. Da nas taj isti Bog nije napravio od krvi i mesa. S ugrađenim defektima potrebe za nježnošću. Požude. Straha od samoće. Zato tražimo nekoga koga ćemo držati za ruku dok pokušavamo pronaći put kući. I ako smo dovoljno uporni. I spremni odbaciti strah od stranaca. Pronaći ćemo ga. Jer naša šuma prepuna je istih takvih izgubljenih bića. Kao što smo mi.
Ali taj drugi/druga. Nije ti/ja. I možda sasvim drukčije zamišlja kuću. A možda i putem izgubi potrebu za tvojim/mojim društvom? (naravno. uvijek se uloge mogu i zamijeniti.). Ma. Uostalom. Lakše ćemo pronaći put ako budemo tražili odvojeno. Zato stalno držanje za ruku više ne dolazi u obzir. Pa ipak. Dogovor je čvrst. Naći ćemo se ponovno na ovom istom mjestu. Točno na vrijeme.
Ako ti je zaista stalo. Uzet ćeš piece of your heart. Izmrviti ga u mrvice. Da njime označiš put povratka. I nikad se nećeš previše udaljiti. Jer i mrvicu po mrvicu. Srce se potroši na dugom putu. Pa da preživiš moraš uzeti drugo. Koje se više ne sjeća dogovora.
Sad opet nastupa na scenu Bog. (bez navodnika. jer nije ljubav od ovoga svijeta. sasvim.) Naime. Ako je on tako htio. I onaj/ona. S kojim/kojom si se do maločas držao za ruku. Postupit će kao i ti. I vi ćete opet biti zajedno.
A u suprotnom. Bit će suprotno.
A kad ponovno budete skupa. Najljepše bit će odsustvo straha od puštanja njegove/njene ruke. Jer naučit ćete vjerovati. Čak i u sebe.
(A sad. Samo za neizlječive realiste: Naravno da nikad nećete stići kući. I da ste zapravo uvijek išli samo putem koji vodi Zloj vještici. Jer drugog puta i nije bilo. Ali svo vrijeme koje ste koračali zajedno. Držeći za ruku onog drugog/onu drugu. Gledali ga/je u oči. I u snu i na javi dijelili iste snove s njim/njom. Ukrali ste vječnosti. I ona. Nakon vas. Više neće biti ista.)
 
 
 

ja. mislim. da si ti. to sve. zakomplicirao. :)

Da. To ti misliš.

te je to sad irelevantno ili nije?

Kako kome. Tebi nije.

a tebi?

Meni? Meni je relevantno da si ti pametna. Zgodna. I dobra mama. Plus.

joooooooj ...diplomacija na djelu! Trebal si se kandidrat!...:)

A možda i jesam? Ali. Nije diplomacija. Samo sam rekao kako te vidim. Što ne znači da me ponekad ne zagnjaviš. Svojim postovima.

nije to ništ!...mogu ja bit dosadna za poludit! ..mislim stvarno mogu! To još nitko nije izdržal. Zato se kontroliram! hahahah

Možeš ti svašta. Da se potrudiš. Bila bi bolja kolumnistica. Od one seksigradovske Kerice.

ma stvar je samo u iskustvu! Ja da imam TAKVO iskustvo..dam se kladit da bih imala bolje postove! LOOOOOOOOOL

no dobro...dosta o tvom postu...ajmo malo o meni! cccccccccccccc

Ajmo. A. Kaj imaš na sebi?

pa..nešt nekretnina...malo pokretnina, pol kredita i zdravstveno za klince! A ti?

Isto. Svašta nešto. Ma znao sam. Da smo kompatibilni!

kak?..Kad se ti furaš na minimalizam...a ja ne! ahahahah

Ah. Znao sam.

ahahahha...nisi imal pojma dok ti ja nisam rekla! :)

Ne. Ljubav je slijepa. Moja.

ovo je nešto najljepše što sam pročitala u zadnje vrijeme....hvala ti što si mi na ovaj način dao još jedan osmijeh:-)