Oshishashe me
Dan 49... sada stvarno vise ne mogu. Hitno moram rjesiti ovu chupu na glavi. AGE (antigoverment elements) nisu na mojoj strani. Jutros oko 7:40 dok sam taman bio ispred ureda... BLAST. Svi su skocili, ja ocjenih da je dovoljno daleko i da nije raketla vec netko tko misli da ga ceka 72 djevice. Uglavnom da sam krenuo kasnije na posao... mogao sam lijepo ostati u kuci ... ovako... sam u uredu. Tko rano rani... Ok... svi zivi i zdravi ... vjerojatno ce ameri povuci jos jednu do dve crtice.
Operacija "shishni me"... rucak ... podne... kako da se iskradem i konspirativno odem u neki barber shop. Nazvao sam bazu (mobacem ne radiom) i rekao momcima gdje idem (uvijek dobro biti sysadmin i ne prijaviti surfanje po nestasnim stranicama)... naravno nisu se nista zalili. Uskocio sam u Toyotu (a sto drugo) i krenuli. Svega par sto metara... kroz prozor sam snimao preporuceno mjesto. Inace shop je odmah do par ducana s vjencanicama i zenskim salonima za uljepsavanje (sto god to znacilo u Kabulu). U izlozima istih stoje vjencanice od najkricavijih zastorskih materijala koje si mozete zamisliti. Elem iskocim ja i udem u shop. Unutra 2 majstora rade 2 lika kibiciraju. Prvi dojam higijena 2 na kucnoj skali do 5 - za Kabul 4 :-). Majstori me nijemo pogledase (odmah shvatih.. ne znaju beknuti engleski a bome ni ja dari), ali shvatih da sam dobro dosao. Sjednem na soficu rucne izrade prekrivenu chilmom. Momak do mene nekih 16-17 pocene se praviti pametan. "Where are you from?" ... "croatia"... Muk.... "is it your first time" - ne znam na sto cilja... ali vjerojatno da li sam prvi pud ovdje. "Yes" ... "you live in hotel?" ... "no in GH" (sada mi je vec lagano homo...). Eto stigao moj red... sjednem ja ... tv treshti s boliwudskim filmom. Indijka vrishti visokim tonom sve u sesnaest. "ok sir... " "just cut it" (znam da nemaju u rjecniku kratko). Uzme majstor skarice i zip zip zip... (so far so good). Moj sugovornik se ustane dode do lika pored mene i pocne mu slagat frizuru. Spricaju oni raspravljaju, stavljaju gel itd. To je normalno... oni su dobri prijatelji ;-). Cijela njihova parada je trajala nekih 10 minuta za to vrijeme shishalic je pazljivo radio izmjenjujuci spricu s vodom (odmah vidjeh hepatitise) i skarice (i opet hepatitisi). Na pultu ispred mene je masinica... rucna naravno, pomislih hoce li me malo njom ko ovcu... ali nije. Tada skuzim sistanje i miris... naime majstori odozada kuhaju svoj kabuli rice... smrdljivu pakistansku rizu s nesto grozdica, povrca i mesa - gablec. Shishalic je zavrsio skaricama i demonstrativno uzeo cisti rucnik.. poceo je masazu vlasista (sto je ugodno ako izuzmes higijensku nelagodu). Zatim je uzeo nesto sto izgleda ko britva... izbacio polovicu zileta koja se montira na vrh i uzeo novi (ne placam ovo badave 5 puta vise nego afghani). Obrijao mi ono oko uha i po vratu (ostadoh ziv) i premazao tamno zelenom kolonjskom (def. nije Dior). Uzeo mi cesalj i pocesljao me na stranu... cisti mali Hitler. Sada sam se prvi put pobunio, ali kako da mu objasnim da necu ni Hitler ni "u razdjeljak te ljubim"? Ajde od dva zla bolje je razdjeljak... gotovo. Skocio sam pokupio sam svoje elektronicke naprave, platio 300 afg (inace je 50-60) zahvalio se - tashakoor, h'dafes- izjurio van. Skocio u auto, okrenuo retrovizor "ubio" razdjeljak i vratio se na posao.
U Kabulu je svaka sitnica dozivljaj. Kate, Kate... rezerviraj me za 20/06/2008 i osisaj me na "kratko"...
27.11.2007. u 10:21 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar