gabriela Mistral
STID
Kad me ti gledaš postajem sva lijepa kao trava koju umiva rosa i kad siđem na rijeku,visoke trske neće prepoznati moje slavno lice.
Stidim se svojih žalosnih usta,svog razbita glasa, svojih grubih koljena.Sada kada si došao i kada si me vidio,osjetih da sam jadna i da sam posve gola.
Nijednu stijenu na putu nisi sreo tako golu pred jutarnjom svjetlošću,k'o što je ova žena koju si pogledao,kada si začuo njeno vedro pjevanje.
Ušutjeti ću zbog ljudi što prolaze,da ne bi možda primjetili moju sreću po sjaju što izbija iz mog visokog čelaili po nemirnom drhtanju mojih ruku.
Noć je i na travu se spušta rosa,gledaj me otvoreno i govori blago,jer već ujutro,silazeć' na rijeku,ona koju si ljubio odnijet' će ljepotu.
29.11.2007. u 18:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara