putnica vremenom

*******************************************************************

i opet se ja pitam! pitate li se vi ponekad kako i zasto vas je zivot odveo ovdje gdje ste sad!? pitam se, jer nemogu opet nista napraviti! nemocna sam, nemogu nista osim prihvatit! ma kako to sad izgledalo i zvucalo krivo!
ovo bi se moglo zvati također: ciscenje zivota i pustanje svega i svakoga koga volim na slobodu!
nesto kao "set them free" ma koliko ih voliš!

pa evo..nisam nikad pomislila da ce ovako nakraju ispast! ne,nije jos kraj,daleko sam od njega ali kad se okrenem u proslost vidim te ljude, te prijateljice, situacije za koje sam mislila da ce potrajat. da ce sve ici svojim tokom,naravno meni u korist! jer sve je tako dobro bilo poslozeno!
jeeaaa! zabava, prijatelji, money money,love love! sve je bilo tu! uzivala sam! ne na sebicni nacin! nee! trudila sam se, jako, da zadrzim to sve. i sto sam se ja vise trudila imam osjecaj da su drugi lagano popustali. mozda i nisu,ipak, meni se tako sad cini gledajuci u proslost! nedavnu!

jeste li ikad razmislili malo da sto vise upirete po necemu, sto se vise trudite i ulazete u nesto, na kraju dobijete sve ono cega ste se negdje u dubini bojali! nekako kao noćna mora?! neznam jeli to od pretjeranog truda da zadrzite, straha od gubljenja...?!? jer svi se bojimo biti sami, ok otisla sam too deep! ne samo sami nego...npr. dosadni, nezanimljivi, zatvoreni, sa istim krugom jos dosadnijih ljudi! drugim rijecima svi zelimo zivjeti, imati svojih 5 min, neki zele imati svojih 100 min., neki zele imati svoj cijeli zivot (koji nemogu preracunat u minute)! da, ja sam jedna od tih... zelim samo svojih...cijeli zivot!! imam izbor, imam mogucnost, imam volje, moja je odluka! ali..ipak, ipak onu zadnju odluku, onu najvazniju nemozemo donjet ni ti, ni ja! ma koliko se trudili! ...ipak vrijedi pokusat jer mozda ..ipak..postoji onaj secer na kraju! ...dakle, ta najvaznija odluka, ono glavno DA ili NE samo ceka na nas... nazovite to sudbinom ili nekako drugo ali ja sam se uvjerila da nemozemo utjecat na to! jer jednostavno i tako klišejasto zvuci ono :"tako je trebalo bit!"

ali...ja sam se pomirila s tim. ...people come, people go! sve se mijenja iz dana u dan , iz sekunde u sekundu! sve samo tece svojim tokom,prirodnim, i mi nemozemo nista napraviti, nista poduzet, nemozemo protiv necega veceg od nas samih! prije neki dan sam se jos borila s tim, borila da zadrzim ono sto imam.. nisam uspjela. valjda je tako trebalo bit! eto i opet taj klišej! prati me u stopu! da ga istetoviram da nezaboravim?!? da ne smetem s uma da se treba borit i riskirat i volit i mrzit i radit velike stvari za male ljude, pokusat bit velik covjek nezaboravljajuci i uvijek imat na umu da se sve to moze raspast, rasprsit kao maslacak kad puhnes u njega, bez obzira kako snazan ili lagan tvoj dah bio...maslacak ce se razdvojit na 1000 komadica i svaki ce ostat sam za sebe, gradeci novi, svoj svijet! kako zivjeti s tom spoznajom da je sve jednokratno. na svakome bi trebalo napisati "jednokratna upotreba"! postoji li taj netko tko ce te pratiti cijeli zivot, kao sijena?! tko ce biti dovoljno uporan da izazove sudbinu?
mozda je to nemoguce. a mozda ja ni ne zelim nekoga cijeli zivot!... cisto radi promjene! ali ipak netko kome se uvijek mozes vratit, tko ti daje sigurnost, postojanost.. o tome mastam...
sad mislim da ovo vec postaje fikcija i masta i bolje da prestanem,sad!!!

da...nemogu se borit protiv prirode! koje se tako dobro poigrala i našalila samnom, s nama!! haha! tada mi se cinilo kao katastrofa, sad vidim da je to samo jos jedan novi pocetak, nastavak price koja ide drugim smjerom! pametnija prica slijedi!!..nadam se! jebes planove, dogovore i sva slicna sranja! to je samo da se zaokupiramo s necim dok traje, da potosimo vrijeme zajedno u necemu, dok se ne rasprsnemo kao onaj maslacak!! ..ne! ne bunim se! cini vam se da jesam? nisam! volim misliti da je sve to za nase , za moje dobro! jer ja zasluzujem najbolje! ako treba malo prepatit, napatit se...neka!

ma kako dobro bilo u ovom trenutku, u sadasnjosti, ma kako jasno vidjeli buducnost treba znati da nista ne znamo! svi samo nagađamo i pravimo se pametni!
ovo govorim s velikim optimizmom(iako je na prvi pogled pesimisticno!) jer promjena je dobra, u svakom slucaju! koliko god nam se tada cinila grozna. promjena, promjena...

jer... dok traje, traje! iskoristi!

**************************************************************************

da?

da ne smetem s uma da se treba borit i riskirat i volit i mrzit i radit velike stvari za male ljude, pokusat bit velik covjek nezaboravljajuci i uvijek imat na umu da se sve to moze raspast, rasprsit kao maslacak kad puhnes u njega--lijepo...potpisujem :) .Eto,ju'v bin kvoutid

Glavu gore. Sve se mijenja, sem kamenja... ;)))

cek da vidim... hmm da! glava mi je gore! ;)