samaa

..s tobom sam imala nešto sto nikad više necu,,znam ja to,,sve srce prepozna,i tugu i sreću što dolazi,,sve srce unaprijed zna,al nije mi ža..voljela sam te kada si bio stvarnost,volim te i sada kada sam te izgubila,volit ću te i kad postanes prošlost....bio si stariji puno,,al to mi nije smetalo,nije ni tebi,,a sad sam sama ja,sam si ti...obadvoje preponosni da bi rekli jedno drugome da se još volimo....a ti si navikao na svoju samoću,i ja se pomalo privikavam na nju...kako je smiješan čovjekov razum,radije ce patiti,,nego se poniziti..kako je smiješno što ti u sobi sad ležis sam a ja ovdje sama,,a misli su nam skupa,,znaš li da svaki dan ne prode da na tebe ja ne pomisli,i kad pričam s njim nije isto,,jedva čekam da poklopi,a s tobom sam mogla pričati satima,ležati na tebi i gledati te očima nevinog djeteta,srcem neduznog prosjaka,,,al ne placem više zbog tebe,samo pustim suzu,,i ne znam kako bi ti opisala ovo,,al jednostavno meni je dovoljna i sama pomisao na tebe,lakše je ,dovoljno da se ujutro ustanem i krenem,sretna sam što te imam tu u srcu,,nemaš pojma koliko mi to zlato vrijedi,ponekad postane teško ,,al popusti,,opet si ti tu..a zamisli samo kako bi bilo da te stvarno imam,u srcu a i kraj sebe,da te milujem ovim ludim srcem što te voli,ovom ljubavlju koja je neobjašnjiva...