4.12.1991.-4.12.2007.
Sad jos osjećam miris tvog tijela,
u našem krevetu leži po svud
i neispijena šalica kave
stalno podsjeća nemam kud.
Nova zora polako sad sviće,
ali tebi to svejedno je
i nema veze što pjevaju ptice
jer to gore sad ne čuje se.
Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog će mi dati sad snage
preživjet te dane.
Ne znam što sad da radim sa sobom,
nosim neizbrisivi trag,
nikad više tvoj šapat na uhu,
otvaram prozor zagušljiv je zrak.
Brzo oblačim kaput na sebe,
žurno izlazim na ulicu,
baš je dobro što kiša rominja,
to nisu suze na mom licu.
Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane...
04.12.2007. u 8:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar