pomalo

Ako jedna bitka traje 18 dana, a ishod je milijarda i pol palih,
smijesni se cine ovi mali ratovi koji se vode za naftu i novi
Svjetski poredak.
Indijci tvrde da se bitka na Kuruksetri odvijala prije 5000 godina,
36 godina prije nastupa Kali-yuge, koja, eto, traje i trajace jos dugo

Kali-yuga, to je "zeljezno doba", doba svadje i licemjerja.

Za Grke, zeljezno doba pocinje kad se Harmonija udala za Kadma
i postala smrtna. Racunajuci po dostupnim podacima, to je bilo
negdje izmedju 1400 i 1200 g. prije Isusa.

Arheologija za najstarije zeljezo nemeteorskog porijekla priznaje
hetitski noz (od nerdjajuceg celika!) iz Tuthankamonove grobnice.
Oko 1400g.pne.

Zapadna znanost smatra da se radnja Mahabharate, dakle i bitka
na Kuruksetri, odvijala oko 1200 g. prije Isusa. Kako god bilo,
pouka ne gubi nista relativnoscu vremena.

Velika povijest o Bharatama govori kako je borna kola najveceg
ratnika, Arjune, vozio Krishna, Bog Osobno, koji je u to vrijeme
boravio na Zemlji da je rastereti od velikog broja demonskih ratnika
prije nastupa Kali-yuge.
Pred pocetak bitke, zamolio je Arjuna Krishnu neka stane izmedju
dviju vojski, da procijene sukobljene snage. Bile su to dvije grane
iste porodice, rodjaci i prijatelji izmijesani na obje strane.
Vidjevsi na obje strane prijateljska lica, Arjuna je obuzet samiloscu
i malodusjem bacio oruzje, zaplakao i odbio se boriti.
Tada mu je Krishna izgovorio Bhagavad-Gitu, u njoj je sazeto
sve Znanje o Smislu. Arjuna se, naravno, borio. I pobijedio, ali
bila je to gorka pobjeda, tako je to na ravni prolaznosti.

Za uvid, a drugima za podsjecanje, evo jednog dragulja iz Gite.


amanitvam adambhitvam
ahimsa ksantir arjavam
acaryopasanam saucam
sthairyam atma-vinigrahah

indriyartesu vairagyam
anahankara eva ca
janma-mrtyu-jara-vyadhi-
-dukha-dosanudarsanam

asaktir anabhisvangah
putra-dara-grhadisu
nityam ca sama-cittatvam
istanistopapattisu

mayi- cananya-yogena
bhaktir avyabhicarini
vivikta-desa-sevitvam
aratir jana-samsadi

adhyatma-jnana-nityatvam
tattva-jnanartha-darsanam
etaj jnanam iti proktam
ajnanam yad ato'nyatha

(13. 8-13. 12)

"Poniznost, odsutnost ponosa, trpeljivost, jednostavnost,
prilazenje vjerodostojnom duhovnom ucitelju, cistoca,
postojanost, samosavladanost, odricanje od predmeta
osjetilnog zadovoljstva, odsutnost laznog ja, uvidjanje
bijede rodjenja, smrti, starosti i bolesti, odvojenost,
oslobodjenost od zapletenosti u obiteljske odnose,
pribranost u prijatnim i neprijatnim okolnostima, neprestana
cista predanost Meni, teznja ka zivotu na usamljenom mjestu,
odsutnost vezanosti za druzenjem s mnogo ljudi, prihvacanje
vaznosti samospoznaje i filozofska potraga za Apsolutnom
Istinom- sve to proglasavam Znanjem, a sve ostalo je neznanje."

(prijevod po A.C.Bhaktivedanta Swami-ju, Srila Prabhupad-u)


Um danasnjeg covjeka tesko povezuje filozofiju s ratom,
jos teze s masakrom, kao u ovom slucaju. To samo pokazuje
koliko je covjek nerealan. On si dozvoljava zivjeti kao rob,
zaboravljajuci da ga ionako ceka smrt. Nekada se ljudi nisu
bojali smrti i radije bi poginuli nego robovali. ?A propos EU,
sjecate li se one: "Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob!!"?

Dobar tekst, možda malo prisili Iskričare na razmišljanje o životu, pogotovo o kvaliteti života, hrabrosti i borbi za nešto...Legenda kaže kao što kažeš da se ljudi za vrijeme najvećeg terora u Rimskom Senatu nisu bojali smrti i da su je javno suprotstavljali i borili za svoje ideale, za što se danas bore ljudi, za preživljavanje...? Pripazi čovječe, da ne hodaš malen ispod zvijezda...Bhagavad Gita je uvijek aktualna, indijci su svoja učenja nazivali Sanatan Dharma "Vječna religija"...pozdrav