Juan Ruiz
DUVNA
U ime božje pođoh u crkvu jednog dana i
tamo vidjeh duvnu kako se moli sama: bijeli
vrat labuda i svježa boja lana — nesretan tko
je posla u život samostana!
Pomozi sveta Marijo, milost me tvoja srela!
Za koga crnu svitu obuče ruža bijela? Bolje
bi bilo da je djecu imati smjela, bolje nego
da ima stotinu crnih odijela.
Al protiv Gospoda našeg kakva li grijeha,
vaj, za onog tko duvnu mami da svoj ostavi
raj.O moj Bože, i ja sam upravo grešnik
taj;podaj mi da se kajem i spasenje mi daj!
Ona sve gleda na me, a ima žarke zjene, te
ja uzdahnem naglo, srce se moje prene.
Pođoh k njoj i rekoh mnoge riječi medene,
zavoljeh moju duvnu i ona zavolje mene.
K njoj sam, ko vjeran sluga, išao kad sam
htio,bijah ljubavnik odan i poslušan i mio.S
njom sam, uz pomoć božju, mnoge časove
snio,I dok je bila živa, Bog mi je čuvar bio.
05.12.2007. u 19:19 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar