FAUST

           Znam, nije to objašnjenje, a i ne bi trebalo biti...ako obratiš pozornost kako to sada sve izgleda...Ja, poput nekakve školarke, lunjam po gradu,tražeći nešto što samo ja i taj neznanac mislimo da je vrijedno truda i pažnje...
           Kako je sve teklo dalje, početak je slagalice koja ima sve više i više dijelova...Čekala sam njegovu reakciju, ništa neobično...Približio se dovoljno da se osjetim nelagodno; da osjetim kako gubim osjetilo sluha i kako mi zviždi u ušima; da osjetim težinu koja mi je stopala prikovala za kameno tlo uličice...da pokušavam bezuspješno razabrati konture njegovog lica, ali mi se vid zamaglio...I naposlijetku, da preispitujem razlog mog dokoličarenja po gradu u vrijeme kada "svatko normalan" stoji kući uz televizor ili nešto radi "pametnije"... Ali, ako uzmeš u obzir da pojam "normalno" za mene nema nikakvu simboliku, tada sve ovo općenito poprima jednu drugačiju, specifičnu notu...Da to nije tako, ne bih ti sve ovo pripovijedala, jer ne bih bila ono što jesam...Ne bih mogla uhvatiti tvoju dimenziju...ni njegovu...Lapsus lingve...On je zalutao u moju dimenziju, zar ne...Namjerno ili ne, našao mi se na putu...i postao dio fabule...
           Promatrala sam tu pojavu ispred sebe dok mi je u glavi odzvanjala ona njegova rečenica koja slučajnom promatraču ne znači apsolutno ništa...osim možda komentar slučajnog čudaka...Da, čudaka ima posvuda...Ali ti i ja znamo da se ovdje ne radi o čudaku...Naprotiv, nečemu vrlo suptilnijem i toliko jasnom da postaje jezivo za nekog tko naslućuje o čemu je riječ..
           Uživaš, je li...?Uživaš u mojoj nepripremljenosti...Lako ju je namirisati, znam...pogotovo kada su to situacije iz kojih se nazire grabežljivac i njegova taktika pooigravanja s plijenom...Da li je on...? Ma ne...bio je sasvim miran, staložen...čak i previše...Niti jedan nagao pokret ni zvuk...niti da je zarežao...Samo je stajao na istom mjestu i kao da me proučavao...i nije fer...Bio je u prednosti, to ti je jasno...ali pokazao je zavidan nivo kulture nenametanja...I diskrecije, da ne povjeruješ...Diskretniji od tebe, u svakom slučaju...I uljudniji, ma što to značilo...Reče mi: ..."Griješim?...Hm...Čisto sumnjam, ali neka bude po tvome...ako ti to daje kakvu sigurnost..." Udalji se malo i doda..."Nema slučajnosti, djevojko"...i nestane iza ugla...
           Ostala sam stajati još neko vrijeme na istom mjestu i nakon što je odšetao, polako, ležerno...ostavljajući u zraku tisuće kombinacija koje su mi zabavile um dobar dio vremena...

Nemoj piti sada ili pak malo Arsena (kao Emma Bovary)...Ja pijem tek da mi prođe vrijeme, aha...