FAUST

           Treptaj oka...Pokrenem se...konačno,...bilo je i vrijeme...Osjetim par kapljica na licu...Podignem pogled prema gore...Sivi oblaci krvavog odsjaja prekrivali su i onaj komadić neba što se nazirao između krovova kuća geta...Osvrnem se i ubrzam korak pogledom tražeći neku birtiju, tek da se maknem od kiše...Većina ih je bila puna, već sam gubila volju nakon polsatnog krstarenja po kaletama...Svi nešto dotjerani, razbacali se po štekatu u tijesnoj uličici između dva lokala, čavrljaju,komentiraju i psuju ...Zamaknem iza ugla, desno...Mala pjaceta, nekoliko stolova složenih sa strane, mlađahni konobar kupi stolice...
           Otvorih masivna vrata i nađoh se u polumraku kafića; visoki stolovi i neke fancy barske stolice...baš i ne pripadaju ambijentu...U kutu dvoje, samo što se ne progutaju međusobno...U drugoj prostoriji igra se pikado...uz nadvikivanje...Šank čuvaju dva hodajuća gemišta, a pored njih se pijano naguravaju tri srednjoškolca sipajući gomilu psovki...I većinu njih prvi put čujem...
           Stol u drugom kutu kao da me čekao...I dočekao me je...Sjednem, prstom dam znak konobaru da se približi...Pepeljara ispred mene puna, do vrha...masni tragovi čaša i nekoliko papirića po stolu...Mahagoni, moje omiljeno drvo...Nakon što sam mu uputila jedan od onih hladnih optužujućih pogleda vezanih za svinjac ispred mene, počeo je nešto mrmljati, ispričavati se...Prekinuh bujicu gluposti...
          "Hej!" ...dodam zatim tiše,..."ledeni čaj od breskve..."
           Zapalim cigaretu i prepustim se onim kombinacijama koje sam si sama skuhala...Kako god, barem nije bilo nikoga tko bi narušavao moj mir glupim uletima...Padam samo na originalne...Poput tvog...na primjer...Onaj van svake pameti i logike...Onaj koji me ostavlja bez riječi...suprotan svim pravilima...
           Ne zamara tebe dilema...Dileme za tebe ne postoje...Ni obveze, ni norme ponašanja...Ruku na srce, svi bi ovi smrtnici trebali učiti od tebe...Za sada, ipak, prisvajam ja tu privilegiju da budeš moj mentor...i suputnik...i tko zna što još...
           A ostali neka i dalje izmišljaju sebi i obveze i norme...i nek i dalje dišu u okviru tih normi...neka razmišljaju...neka žive...ograničeni svojom sviješću... A pogotovo savješću... Ionako su sve podredili mjerilima, dostupno im je samo ono što im je jasno i općepoznato...Sve ono što zalazi u sfere nepoznatog, nadprirodnog (a toliko prirodnog)...izvrgnut će skepticizmu...nevjerici...osudi... Licemjerno se hvataju Boga i patetično ljube Isusove "skute"...a svakom svojom mišlju, riječju, djelom i propustom rade jedino što znaju...izdaju ga, pljuju njegov entitet...Glupa masa živih hodajućih mrtvaca koja ne zna što čini...a vječito traži oprost...i gubi se u vlastitom perju predrasuda... I treba joj pomoć da se izgubi u nepovrat...
           Da, rado bi im baš ti pomogao,zar ne?... Da se riješe tereta civilizacije...
           A ti bi im bio omega...

ne plesem ali dobro gazim po prstima,jebiga