APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

Zabrinut sam.
Ne znam gdje mi je prijatelj. Pogodili ste već, kad god sam zabrinut ili nešto ne znam, to je povezano s alkoholom. No pustimo sad to. Nego ako vidite Hogara, hitno mi javite. Jer bih mu trebao vratit auto. Ukoliko je živ naravno. Ma, trebao bih mu ga vratit i ukoliko nije živ, iako ne znam je li to uopće izvedivo.
Toga kasnijećeseispostavit sudbonosnog popodneva otišao sam s nećacima u kino. Gledat asterixa i vikinge. Ja volim ić s njima po gradu. Jer onda mogu glumit da sam tata od dva sina, da sam dobar, da sam brižan, da sam štajaznam, uglavnom da volim sve što vole sredovječni. Pa i crtiće.
Uglavnom asterix nije sinhroniziran, što je prilično umanjilo nećačji interes. Zapravo sve je cool dok debeli Obelix dijeli šamare lijevo i desno i tako to, al kad se puno priča, to im brzo dopizdi. A i francuski im nekako čudno zvuči. Tko ih šljivi, pomislih ja, što ne znaju čitat. Ja znam i meni je baš super.
Poslije kina, odveo sam ih na kolače, da bi oni pojeli sladoled, a i da bi ja još malo tijekom šetnje glumio roditelja. U to me nazvao Hogar. I rekao da ima neizdrživu želju družiti se s mua. Jer da mi mora neš jako važno pričat, a mogli bi i utakmicu gledat zajedno, a i ja sam se kladio na Glasgow, a on na Lyon, što je obećavajuće u pravcu psovanja majke jedan drugome.
Riješio sam se klinaca i došao do gostione u kojoj me Hogar čekao. Bio se već ozbiljno posvetio piću. I sukladno tome stanju razvezanom jezičinom počeo mene pilat o ljepotama Istre iz koje se netom vratio. Bit ću sasvim iskren, zaboli me uvo što je u Vodnjanu zvonik najviši u cijeloj Istri. Taj me podatak ostavlja mrtvim hladnim. Što se mene tiče, možete Vodnjanski zvonik odnijeti i negdje drugdje, pa nek tamo bude najviši.
A i teško mi je slušat pijane ljude, ukoliko i sam nisam pijan. Kako stizati Hogara nema smisla, odlučio sam uopće ne pit. Preselili smo se kod Hogara te sasvim razgaćeni, polijegali po kutnoj garnituri. On je i dalje drvio o Istri, a ja sam gledao nogomet i povremeno retortirao: mhm.
Seminar o Istri završio je otprilike kad i utakmica, te smo s olakšanjem prešli na druge teme. O ljubavi počesmo. Da kak treba volit tatu, i mamu i curu ak je imaš i prijatelje i neprijatelje i životinje i prirodu i crnce i židove. Na poslijetku, a pro po ljubavi, reče Hogar da mu hitno nabavim onu drogu za jebanje od koje je kurac tvrd ko staklo i možeš jebat do naksutra. Dodao je i da mu još priskrbim i neku žensku, kad mu je već kurac takav. Složio sam se da je to logično.
I tako. Vozio sam se Hogarovim autom kući. U autu se nalazio i Hogar kojeg ću ja odbacit do SkrovištaVelikeMoći jer će on tamo još popit piće, dva. Stao sam pred ulaz, a on je izašao. Nakon što se uvjerio da je SkrovišteVelikeMoći otvoreno, te da poslužuje  alkohol, okrenuo se i mahnuo mi da mogu ić.
I tako mi svega, tad sam ga zadnji put vidio. to je bilo prije dva dana. Telefon mu je isključen. Nemam pojma kakva ga je sudba zadesila i to me doista brine. Manje me brine jutrima, kad na posao ne idem tramvajem neg njegovim autom ali me ipak brine.
Hogare gdje si?

....o biciklu nema ništa

standardno genijalno :)

Bit će da je našao onu drogu.

hogar se zaREDIO i otišao u samoSTAN i nije dostuPAN. sad je HAJniken.

Živ si?!?!:)))))))

tvrd ko staklo,heheheheheheheheehhehe:),jebemu...:)