Sol Invictus
Kako kaže jedan moj dobar prijatelj, : „Stvarno se ne bi 'tel mešat', ali...“
Ali, što...?
Ali, noć je prikladna, mrak je već od 16:04
Ali, vrijeme je savršeno, snijeg ne pada nego leti horizontalno, na nekih sitnih -7°C
Ali, timing je skoro odličan, sredina je prosinca
Zamislimo malo selo. Jako, jako davno... Možda na rubu šume.
Od trenutka kad se tlo dovoljno odledilo da se u njega zabije alatka to se tlo obrađuje.
Životinje se paze i uzgajaju s ljubavlju i pažnjom kakvu se pridaje i djeci, katkad i više.
Radi se krvavo jer samo je jedna stvar na umu. Zima dolazi...
Usred ljetnog dana, okupanog jarkim i toplim sunčevim svjetlom, okružen dječjim smijehom, sijedi starac osjeti u kostima hladne prste nemilosrdne zime. I zna da ako sve ne bude dobro sada, kada je prilika, za pola godine će se umirati. U jesen treba pospremiti ljetinu, (ako se imalo sreće) a pred početak zime uvesti životinje na toplo (i pomoliti se da ostanu zdrave).
I kada se dani počnu kratiti, pripremiti se za čekanje...
U sjevernijim krajevima, kada Sunce jednom ode dolje, više se ne pojavljuje...
Svjetlo postaje rijetka i dragocijena stvar i zato je ponekada potrebno zapaliti veliku vatru da bi se Sunce sjetilo kako se to radi i vratilo se da odradi pošten dan posla.
Vrlo veliku vatru. Negdje oko sredine zime, kad je najgore i najmračnije da se i ljudi podsjete na vrelo ljeto i kako je bilo lijepo slušati žubor sada čvrsto zaustavljenog potoka u šumi.
Negdje oko sredine zime...
Otprilike 24. ili 25. prosinca.
Slavite li Božić? Vrlo vjerovatno. Ako ne, jer ste druge religije, opet ste zaogrnuti njegovom sveprisutnošću i ne možete mu pobjeći. Komercijaliziran ili ne, to je najveći kršćanski praznik. Zašto? Zato što nije kršćanski. „Uvezen“ je iz ranijih vjerovanja u koja je dospio iz odnosa čovjeka sa prirodom.
25. prosinca Rimljani su slavili Dies natalis Solis Invicti ili "rođendan nepobjedivog Sunca".
Naziv Sol Invictus dopuštao je slavljenje nekoliko božanstava povezanih sa Suncem. Car Aurelije proglasio je taj dan blagdanom diljem cijelog carstva.
Taj je dan smatran i danom zimskog solsticija koji su Rimljani nazivali bruma.
To je bio dan kad je Sunce dokazalo da je nepobjedivo.
Mitra, (staroiranski: Mithra; latinski: Mithras), je bog ugovora (izvorno), rođen je 25. prosinca, bio je bog sunca (Medijci, Perzijanci), bog čiji su kult po Rimskom carstvu raširili rimski vojnici.
Na posljednji dan će Mitrina krv, u obliku krvi bika (ne jaganjca ) spaliti ognjem svijet, mrtvi će ustati, Mitrini sljedbenici će na strani Svjetla i Dobra pobijediti Zlo i Tamu i odvojiti se od opakih. Mitra će im za nagradu dati vječni život u blaženstvu. (zvuči poznato?)
Sam Konstantin, utemeljitelj službenog kršćanstva, u mladosti je bio sljedbenik astralnog monoteizma (Sol Invictus), spoj mitraizma i carskog kulta.
Bio je pobornik mitraizma, što je uvelike oblikovalo današnje kršćanstvo.
Kako bi izmirio sve žešća kršćanska nametanja i već postojeća poganska vjerovanja, (naravno, nakon što mu se ukazao križ), napravio je svojevrstan kompromis.
Ja nemam ništa protiv Isusa ni njegovog rođendana kao takvog, iako ga neki povijesničari smještaju na drugi datum u kalendaru (za kasniju raspravu, možda).
Nemam ništa ni protiv Mitre kojeg su svi zaboravili i ime mu živi još samo napisano.
Samo sam htio reći ovo: Kada poželite nekome sretan Božić, znajte da ste se pridružili zajedničkoj želji, pogledu na istok gdje treba izaći nepobjedivo Sunce i donijeti kraj hladnoći i tami....
16.12.2007. u 2:31 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar