Riznica Snova

Umirem..jer ti nisi umrla za mene,
a svijet te još uvijek voli..
pisem ovo jer znam,
da je tvoja ljubav rođena slijepa,..
 
Zbog pjesama koje te dodiruju,
želim da budem izgubljen,
u tvojim mislima..
dok ti polako toneš u san..

Koji crnjaaaaaak od pjesme. :(((

NIČIJA LJUBAV NIJE ROĐENA SLIJEPA, LJUBAV JE VEĆ ODAVNO SLIJEPA!!! evo od kad:



Jednom davno svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zjevnula treci put, Ludosta je onakva luda predlozila: "Hajdemo se igrati skrivaca!? Tko se najbolje skrije pobjednik je medu osjecajima!" Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je nemogavsi presutjeti upitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?" "To je jedna igra"- zapocela je objasnjavat Ludost- "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun dok se vi ne sakrijete! Kada zavrsim s brojanjem polazim u potragu, i koga ne pronadem, taj je pobjednik." Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje. Sreca je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju, koje nikada nista nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek na kraju svi pronadu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloziti igru. Oprez nije htio riskirati. "Jedan, dva, tri..." Pocela je brojati Ludost. Prva se skrila Lijenost, ona je kao i uvijek, bacila se iz prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta. Velikodusnost se nije mogla odluciti gdje ce se skriti jer joj se svako mjesto cinilo idealnim za jednog od njezinih prijatelja. Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe! Laz se sakrila na dno oceana(laze na kraju duge), a Pozuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno. Kada je Ludost izbrojavala 999 999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je sve bilo zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak uskocila je u njega i prekrila se prekrasnim pupoljcima. "Milijun!"- zavikala je Ludost i krenula u potragu. Prvu je pronasla Lijenost iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla Zavist, a naravno i Uspjeh. A Sebicnost nije trebalo ni traziti, sama je izletjela iz svog "savrsenog" skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja Ludost je ozednila, i tako je u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu. Tako je Ludost, malo pomalo, pronasla gotovo sve. Talent je pronasla u zlatnom klasju zita, Tjeskobu u izgorenoj travi, Laz na kraju duge(laze bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopce iceg igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje naci. Pretrazila je svaki grm, svaki vrh planine, i kada je vec bila bjesna, ugledala je ruznjicak. Usla je medu ruze, uzela suhu granu i od bjesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se cuo bolan krik. Ruzino je trnje izgrebalo Ljubavi oci. Ludost nije znala sto uciniti. Pronasla je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je ostala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku je odlucila ostati uz Ljubav i pomagati joj. Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjecajima, ali je ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide...