Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Izvor čežnje me lomi kao što krila ptice lomi silni vjetar... tajnu šifru si spremio u duboke potoke svojih ritmova i neizrecivim porivom me dotaknuo da osjećam isto. Bezimena sam hodala poslijepodnevnim sjenama sutona, u kojem su se zaiskrile moje oči i u nizu treptaja jedva prepoznavale razna mjesta po kojima sam kročila. Unutar grudi počela je sazrijevati zlatna jabuka, a sluitim zov muške duše i kao statua od zrcalnog svjetla utopio si se u moj svemir sa svim čežnjama i žudnjama prelomljenim na prometnoj aveniji preko koje sam prelazila. Zaželjela sam da moja toplina nikne na dva različita mjesta: u tebi i u meni.  Tko spaja dva težišta, moj s tvojim i tvoj s nečijim drugim... ne zna, ako ne osjeća isto. Ako osjeća tako, kako je u virovitim grudima objavljeno, znat će da muškarac i žena mogu postati sa dva različita mjesta – kao jedno....kad se tvoj glas utopi u moj.
"(To što imaš danas čvrsto zagrli, možda već sutra ćeš to izgubiti! Nestat će skupa s kišnim kapima, kao pijesak među prstima...zato svoje srce uvijek slušaj ti!)"

Ova se rubrika ne bi smjela voditi pod komentar već recimo npr. zapažanja,utjecaj na čitatelja,doživljeno,proživljeno ili pak ne znam ni sam počet ću filozofirat,a to ne želim.U svakom slučaju moj odgovor glasi da je ovo nešto prekrasno i nemam komentara.Zagrebačke zime mogu biti jako surove naročito u blizini rijeke noću kad struji zajedno sa rijekom ohlađen zrak te ne može nikoga ostaviti ravnodušnim to bih jednako usporedio s burom na Jadranu koja svojim refulima preko indigo papira ostavlja trag na papiru.

tragovi... ostaju ... spajaju sjenu prošlosti i bljesak budućnosti...

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr