putnica vremenom

**************************************************************

sad me pita mamin "prijatelj" : "sta ima,kako si?".
ja sa nekin suvin smjeskon odgovaran napamet : "pa evo dobro, vi?" -i pruzam mu ruku.
on ne odgovara kako je (ionako se to kod vecine ljudi pita reda-radi) nego mi vraca protupitanjem : "ajme sta ti je hladna ruka! jesi se zaljubila?"
"ma jeee! nisan! pa nebi mi od toga trebala bit hladna ruka!"
"pa sta cekas?"
i onda se ja kiselo nacerin...tila san mu rec sta cekam?!
ti ljudi su mi gadljivi da bi mogla doslovno samo od slusanja njihovih prica izrigat! da covika stvarno zanima i da ga je kao briga za mene nesto,a jos i znam par "sočnih" pricica o njemu, staron panju!!! fuuuuuj! da..ja shvacam ljude ozbiljno,bar one koji sebe shvacaju ozbiljno.. i ocekujem isto za uzvrat! od tih ispraznih ljudi i prica me boli glava! od rutine i pristojnosti!
jesam li ja zaljubljena nema nikakve veze s njim, a pogotovo sta cekam!!
"oprostite a kad ste vi zadnji put..?"




rig rig hafsgkjdfbgk.....


*******************************************

super si opisala takvu vrstu susreta. stari panjj kako ga ti zovež želi ti se ulizati pa ti postavlja glupa pitanja iako ga odgovori na njih uopće nezanimaju zato što je u vrijeme kad bi ih trebao slušati zabavljen buljenjem u tebe i milovanjem kobajagi tvoje hladne ručice, stvarno stari jaras......, sigurno misli gle što je mala slatka ista mama u malđim danima, kako me samo gleda, kakva fina glatka koža, mekana, i sliče misli i mislice ...... koje nastoji skriti od sama sebe i tvoje mame .....

a ti ga pročitala ko otvorenu knjigu..... svaka čast....