Zašto ne?

"Ambivalencija je istovremeno postojanje u jednoj ličnosti sasvim suprotnih emocija, težnji i stavova u odnosu na neki objekt (osobu, predmet, ideju ili situaciju). Ambivalencija, pored univerzalnog ispoljavanja, naročito je izražena u slučajevima djelovanja jakih emocija (ljubav – mržnja, potčinjavanje – pobuna, povlačenje – napad i sl.). U slučajevima patološke ambivalencije, izvjesne osobe su potpuno sputane u donošenju bilo kakve samostalne odluke i preuzimanju odgovornosti." (izvor wikipedia.org)
-ambivalencija je gadna stvar. Pitam se samo jel teže nositelju emocija il njegovom objektu?

dobro jutro i tebi srce i istovremeno težim da ti kažem laku noć

možemo lepo da kažemo da je tu mnogo ispoljena izvesna neizvesnost ;)

..pajkTS nije ođe oksimoron objekt,ođe je čista kemistri u pitanju..sjeti se vodika, vezanja atoma i kontre; jogurta s burekom..neču o ovom ni da pokušam misliti

Momci, nakon ovih vaših opservacijica, itko s iole ozbiljnijom nakanom ulaza u temu osjetit će se nakaradnim ;-):-)

A ja bih baš šalu na stranu djenula i čula neki primjer iz života na primjer:-x

i ja bi tebe volio da si stvarna

Belirsizlik

UVIJEK je teze "nositelju emocija" (koji je to vrag :P)...

Objektu se zivo je*e...

Moj_neko, pokušao si reći da ambivalentne osobe "postvaruju" fokuse svojih emocija, a da stvari "ne osjećaju"? Čini li mi se ili u tome razabirem logičku pogrešku? Ili me tek sad smatraš shodnim upoznat s vlastitom ambivalentnošću?;-)

Dakle, na dnevnoj razini, to izgleda otprilike ovako: "kada moram donositi neke odluke, nikada se ne mogu odluciti, jer znam sto god odlucim da ce mi biti zao sto nisam izabrala ono drugo, odnosno da sto god odaberem, sigurno cu pogrijesiti..", veli npr. neka ebony na jednom forumu. Ishodište problema je izbjegavanje donošenja bilo kakvih odluka. Što zna dosta iznakaziti život ambivalentnoj osobi i onima koji je okružuju..

Ebony? zasto ne citiras onu iz - Huga.... bla, bla... sigurno ces pogrijesiti.. :P

Nadalje, na dnevnoj razini, gledano iz kuta osobe okrenute ambivalentnoj osobi to izgleda ovako:

-Dogovorite nešto s ambivalentnom osobom;

-Kad dođe vrijeme da ambivalentna osoba izvrši dogovoreno (a što isključuje neki drugi izbor), ona inscenira sukob kako bi izbjegla činjenje dogovorenog te odgovornost za sukob (kao i neizvršenje dogovorenog) prebaci na drugu osobu;

-I tako u nedogled..


Problem pri prepoznavanju poremećaja ambivalencije nastaje u tome što su ambivalentne osobe u svim drugim aspektima komuniciranja "normalne", te nakon faze kategoričkog poricanja odgovornosti za ono što (ni)su učinile dolazi faza "osvještenja", "pokajanja" i "želje za promjenom" štetnog ponašanja, i u toj su fazi upravo jednako uvjerljive koliko i u prvoj fazi. Faza “pokajanja” traje do prve slijedeće prilike kada ambivalentna osoba treba donijeti bilo kakvu ozbiljniju odluku, kada se scenarij ponavlja..


Ambivalencija je u boljem slučaju dio simptomatike neuroze, a u gorem shizofrenije. Srećom, u oba je slučaja podložna liječenju. Problem nastaje u tome što ambivalentna osoba ne smatra da s njom bilo što nije u redu jer je to poremećaj koji progredira, pa u svijesti ambivalentnoga takve "dvojbe" postoje otkad pamti, pa eskalirajuće probleme koji je po njenom uvjerenju naprosto "spopadaju" pripisuje "nesretnim okolnostima", "lošoj sreći", "drugima", nikada vlastitoj neurozi.