putnica vremenom

pokušavajući ga izbacit iz sebe,pišem ovo. Nije me briga hoće li pomoći,ja samo moram pisat izbacujući nagomilana slova bez značenja i rečenice koje su nekad bile vrijedne,za nekoga namjenjene. Varam vlastiti mozak...(ili on mene vara?!) što mi je važno,a što nije? Za koga se boriti i odlučiti? Posvetiti život,dati život nekome? Nekome??!? A što je to "NETKO" pitam se... Jeli to pojava ili se izgrađuje vremenom? Jeli promjenjivo, nestabilno? ili možda promjenjivost nemora bit nestabilna, više kao vrsta svjesnog razvoja?! Jeli to duhovno biće zbunjeno ovim svijetom pokušavajući se što bolje, lijepo rečeno, PRILAGODIT ili možda,grubo rečeno, PRODAT,IZNAJMIT,ODGLUMIT,ODJEBAT pravo biće kojeg svi nosimo u sebi?! Tko smo mi od onih 24524 osoba koje nosimo u sebi? Jesmo li mi sve to?! Trebalo bi izabrat, ubit sve negativne karaktere koje žive u nama,koje smo si sami stvorili,za koje ni ne znamo, dok se jedan od njih ne probudi i ne napravi masakr!!
Kad dođemo do ničega...do dna...do vrha, pitam se čemu sve?! Čemu?!
Nemir je zavladao samnom. Preispitujem, stavljam u kušnju sve oko sebe i sebe. Jer nemogu se smiriti. Pogled mi šara ulicama, zadimljenim klubovima, prepunim dućanima, glasnim ljudima, brzim automobilima. Kao da traži spas! Kao da se dere iz sveg glasa SPAASSII MEEE!! Pogledaj me na tren! Mijenjam tisuću položaja i tisuću misli, maštam o raznim licima i razgovorima, "moj" um me napušta! Dolazi li drugi ,pametniji ,odgovorniji, uporniji, zaboravniji ,prilagođeniji ovom svijetu?! Hoće li se u meni roditi takvi "super um",nakon što sam ovog potrošila?! Bacila u noć nemilosrdno iskoristila i iskvarila?
Ne prihvaćam baš najbolje sadašnju situaciu... Ja hoću nešto veliko! Nešto od značenja! Nešto toliko omamljujuće slatko! Nešto što bi me moglo zavest simulirajući ljubav koju je moj um odbacio...
Živim... Iako bez ljubavi koju ja želim. Mogla bi imati drugu ali ja bi baš tu izgubljenu!! Mazohizam u meni cvjeta, dok se bunim na svakakve načine, pa opet prepuštam!
Uživanje je cilj, uživanje u blagodatima koje nam pruža ova Zemlja? Meni je sve ništa bez jedne izvorne esencije ljubavi! Sve mi je ništa, ja sam ništa, a mogla bi bit sve!
Stvarajući bezbojne,bezmirisne putopise u glavi,priglupe monologe,mlake drame i razvodnjene komedije ja tražim,očekujem povratak svoje Sjene, one koja bi bila samnom spojena do kraja!

samo pisi,a ako ti se rade palacinke mozes pozvati pa cu ja slusati punim ustima