smijeh...smijeh...smijeh

dobar savjet za sve one u vezi ili braku:
NE GALAMITE, OSIM AKO VAM JE KUCU ZAHVATIO POZAR!

ja galamim kad mi je prazana zdjelkica ..a to je cijele godine..

ja samo šutim ali čini mi se da je to gore nego da galamim :)

siroti habic...prazna mu je zdjelica...
i to cijele godine. cim stignem u hrvatsku, napunit cu ju bundevama.

nije gore, rozi. treba cekati dok se smiri situacija i onda reci ono, sto se
zeli reci, pa inace bismo kao bundeve
pukli.

ti me držiš za prasca, ne jedem ja bundeve, ja bih kolaće, sarmu i još svašta finoga.. to mi daj..

ja si zapjevam kad je najgore i onda više ne znam ni što me je zapravo naljutilo :))))

hahahah. ma nekad je bolje i malo galamiti, nego tišina...

nije to lose, rozi. tvrdi se da je najbolje istog trenutka poceti misliti
o necem lijepom iz nasih zivota.

habic, provela sam praznike kod prijatelja. jeli smo puno sarme, lutali
smo sumama i kartali se. trebao si biti
kod nas.

da, anka. samo nam je samim ponekad zao,
sto smo izgovorili neke rijeci.

mogla si me zvati, ili sarmu poslati po golubu..ali ne, ti moraš sve sama pojesti..

pa dala sam sarmu golubu. on je to
sam pojeo i rekao: ima habu sise, ne treba jos i sarmu.

ne vjerujem ti magi..ni sisa ni sarme vidio nisam..

slažem se, i meni bude žao.. ali najgore je šutiti..

taj doticni golub sa lijepim imenom
Pero je sjedio na krovu habucibijeve hize u
koprivnici i promatrao sve habucijeve
bludne radnje sa i okolo sisa.

i sto je covjek, htjedoh reci golub mogao drugo raditi. predugo su te bludne
radnje trajale, poceo se je dosadjivati i pojeo je sarmu.