Povodanj dobrog zla

Kako ti sročiti, izgovoriti, napisati, kako pokušati uopće objasniti tih nekoliko neizgovorivih riječi za koje bih se zakleo da ih mogu odrecitirati u bilo kojemu prokletome trenutku - osim sada. Dok te zamišljam da me čitaš. Namiještaš okvir što je blago kliznuo nosom. Smiješiš se. I nestaješ. Nesvjesna svoga dodira na mojem licu. Ožiljka koji čaroliju tvoga osmijeha urezuje u moju povijest.

Vjerojatno sam predugo sam. Bit će da je to i razlog tomu što sam na trenutak izašao iz ovoga 'ovdje' i ovoga 'sada'. Dovoljno da u bljesku stvorim drugačiji Svemir izgovarajući tvoje ime.

Bliskost negdje mora postojati. Pa možda i u ovome Svemiru. Gotovo sam siguran da u nečijem srcu kruži oko jedne od planeta na drugom kraju galaksije. I znam da mi se ne piše dobro ukoliko ne pronađem načina kako smisliti nadsvjetlosni pogon.

I, to je to. Vrijeme je da se vratim svojim scherzima. U njima nema nepočina. Oni to, jednostavno i blagoslovljeno u svojoj naivnosti, jesu.

:-)))...prekrasno ti je ovo,konjino:-))

...k'o uvijek.

gle, ne treba ti pogon, svini svemir :))

pa sad baš...uvijek...hm.....:-)))

CC, srećo, pretvorio sam ga u Moebiusovu vrpcu pa sam, ebiga, uvijek tu.

"Smiješiš se. I nestaješ. Nesvjesna svoga dodira na mojem licu. Ožiljka koji čaroliju tvoga osmijeha urezuje u moju povijest."
...da, upravo tako zamišljam ...svoju budućnost i čekam ...da postane povijest

Vrijedno čitanja. I po više puta.

najljepše je zbližiti se sam sa sobom...pa nikad nisi sam:)))

Fakat, jadniki, dođite sebi kad nemate kome!!

sfvemiri i svemirki..svinuti i pogonjeni ožiljcima na licima od dodira... prekrasno predivno skoro pa ko pogled na bljuvotinu
idem si vene rezat poklopcem vrbovečkog nareska............

Mmerlin. A jesi. O tretmanu kakvom. Razmišljao?

Kronicus. A si slijep? Upravo se tretmanišem....

Dobro. Onda. Samo nastavi!

moebius je samo papir, lako se gužva :))

pričao ti bajke ili ne, SKINUTU brain stockerov vampir,iliti garrry o. u glavnoj ulozi

Jako je zguzvana ta Moebiusova. Neki dan mi je palo napamet kak mi se nista jako vazno nije dogodilo tamo od Univerzijade - to je bilo 87 za Vas koji ste tad isli u vrtic - kad smo radili happeninge na Cvjetnom trgu. I odjednom skuzis da su sve su vazne teme uvijek iste, tocno onakve kave smo mislili da su s jedno 19 godina. I kako smo jako bili u pravu. To je taj time machine... Kaj reci: Vodenkonj shakes the house!

pa i mobijus je samo čovjek. joj.

kljasti, mogo si bogatstvo namaći ovim svojim riječnim vinjetama.