ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Voljeni moj gospodine,nemoj se bojati,nemoj se micati,ostani u tišini,nitko nas neće vidjeti.Ostani tako,želim te promatrati,toliko sam te promatrala,no ti nisi bio za mene,ali sada jesi,nemoj se približavati,molim te,ostani na mjestu,čitava je noć pred nama,a ja te želim gledati,nikada te nisam vidjela takva,čitavo tvoje tijelo samo za mene,tvoja koža,sklopi oči i miluj se,molim te,pokušaj ne otvarati oči i miluj se,tvoje su ruke tako lijepe,tako sam ih često sanjala,a sada ih želim vidjeti,volim ih vidjeti na tvojoj koži,tako,nastavi,molim te,ne otvaraj oči,ja sam tu,nitko nas ne može vidjeti,a ja sam blizu tebe,miluj se,voljeni moj gospodine,miluj svoj ud,molim te,polako,lijepa je ruka na tvom udu,nemoj prestati,volim je gledati i gledati tebe,voljeni moj gospodine,ne otvaraj oči,ne još,i nemoj se bojati,ja sam blizu,osjećaš li? Ovdje sam,mogu te dotaknuti,svila je to,osjećaš li? Svila moje haljine,ne otvaraj oči i imat ćeš moju kožu,imat ćeš moje usne,kad te prvi put dotaknem ,bit će to usnama,nećeš znati gdje,odjednom ćeš na sebi osjetiti toplinu mojih usana,ne možeš znati gdje ne otvoriš li oči,nemoj ih otvoriti,osjetit ćeš moja usta tamo gdje ne znaš,iznenada,možda na očima,prislonit ću usta na tvoje vjeđe i trepavice,osjetit ćeš kako ti toplina prodire u glavu,i moje usne na očima,u očima,ili možda na udu,prislonit ću svoja usta tamo dolje,rastvorit ću ih spuštajući se malo-pomalo,pustit ću da mi tvoj ud rastvori usta ulazeći među usne i gurajući mi jezik,moja će slina kliziti tvojom kožom sve do tvoje ruke,moj poljubac i tvoja ruka,jedan u drugoj,na tvom udu,a na kraju ću te poljubiti u srce,jer te želim,ugrist ću kožu pod kojom ti srce lupa,jer te želim,i sa srcem među mojim usnama bit ćeš moj,uistinu moj,s mojim ustima na srcu bit ćeš moj,zauvijek,ako mi ne vjeruješ,otvori oči,voljeni moj gospodine,i pogledaj me,to sam ja,tko će ikada moći izbrisati ovaj trenutak,i ovo moje tijelo s kojeg je spala svila,tvoje ruke što ga dodiruju,i tvoje oči što ga promatraju,tvoji prsti na mom spolovilu,tvoj jezik na mojim usnama,kliziš poda me,grabiš mi bokove,podižeš me,puštaš me da klizim po tvom udu,polako,tko bi to mogao izbrisati,ti što se u meni lagano gibaš,s rukama na mom licu,s prstima u mojim ustima,s ugodom u očima,tvoj glas,gibaš se polako gotovo mi nanoseći bol,kakvo zadovoljstvo,moj glas,moje tijelo na tvojemu,tvoja leđa što me propinju,tvoje ruke što me ne puštaju,udarci u meni,slatka je to silovitost,vidim ti oči gdje traže u mojima,žele znati koliko mi boli mogu nanijeti,dokle god želiš,voljeni moj gospodine,nema kraja,neće prestati,vidiš li? Nitko neće moći izbrisati ovaj trenutak zauvijek ćeš zabacivati glavu unatrag,vičući,zauvijek ću sklapati oči dok se suze odvajaju sa trepavica,moj glas u tvojemu,čvrsto me pripijaš,nema više vremena za bijeg ni snage da se izdrži,morao je doći ovaj trenutak,i došao je,vjeruj mi voljeni moj gospodine,ovaj trenutak će ostati,od sada pa nadalje,ostat će,sve do kraja.